-Piše: dr Marko Lopušina
Kad kao gost Sajma knjiga u Herceg Novom i turista u Igalu šetam po keju duž mora, zapljuskuju me mirisi bajatog ulja iz restoranskih kuhinja i klozeta na otvorenom. Kod tunela Topla ljudska i pseća mokraća smrde iz trotoara, a i sa stepeništa koje vodi ka Muzeju. Sličan smrad osjeća se i kod pješačke staze od Ulice Sava Ilića prema Titovoj vili. Oba ova mjesta, stepenice prema Muzeju i staza prema Titovoj vili, služe turistima i gostima u hitnim slučajevima, a nekad i u sasvim normalnim okolnostima kao klozet.
Mladi čuvari plaža i nadzornici u vilama duž obale mora svakog jutra sakupljaju izmet...
-Pijani i drogirani turisti nam po plažama i dvorištima vila ostavljaju prazne flaše i konzerve pića, a mnogi i svoje povraćke i izmet jer prazne želuce i crijeva na javnom mjestu. Evo jutros sam pokupio dvije kese izmeta na plaži među ležaljkama – rekao mi je jedan čuvar plaže.
Javna mjesta koja su turisti pretvorili u klozete u Igalu su gradilišta nedovršenih kuća i zgrada, ali i divlji parkinzi. Stajalište automobila na vidikovcu u Njivicama, smješteno sa desne strane puta, kao divlje i neuređeno mjesto, i usred dana se koristi kao javni toalet. Ne brine ih to što ih ljudi koji prolaze gledaju, a ni to što kraj njih stoji njihov automobil sa registarskim tablicama, koje otkrivaju da su zagađivači okoline i Novljani, ali i stranci.
Na plažama i po šetalištu „Pet Danica” gosti i domaći puštaju svoje pse da trčkaraju bez korpe na čeljustima i bez kontrole. Psi kao i ljudi imaju običaj da Igalo pretvaraju u svoj klozet. Izmet se nalazi kao na samom šetalištu, tako i po plažama i u okolnim parkovima. U Njivicama jedna keruša obožava da mokraćom obilježava svoj prostor tako što zaliva peškire kupača, a često vrši veliku nuždu na samoj plaži. Kako to njenim vlasnicima ne smeta, često izbija verbalni rat oko toga ko treba da pazi tu kerušu, a ko da skuplja njen izmet.
Kao turista koji je u Igalu platio boravišnu taksu 45 eura, koji će ostaviti još najmanje hiljadu i po eura ovoj banji, iznenađen sam nekulturom turista, ali i nespremnošđu domaćina da spriječe pretvaranje ove banje u klozet. Treba postaviti stotinu pokretnih klozeta i kažnjavati turiste koji zagađuju grad i more, ne samo izmetom već i bacanjem praznih flaša, kondoma, pikavaca i ambalaže. Novljani, postavite velike oglasne table s upozorenjima da se grad ne prlja i da će počinioci biti strogo kažnjeni!
Igalo se proljepšalo, jer nema buvljaka na otvorenom, nema ogromnog i bučnog ringišpila i jer nema mnogo divljih parkinga. Ima, međutim, nesavjesnih Novljana koji omalovažavaju svoje goste, koji sami prljaju banju i svojim vozilima, koja parkiraju gdje stignu, zatvaraju prolaze i šetališta turistima i gostima. U Ulici S. Ilića kod Instituta često Novljani voze u suprotnom smjeru.
Novljani, strpite se malo dok smo mi, turisti, u vašeg gradu. Napravite nam mjesta da boravimo, aktivno se odmaramo i krećemo. Kad mi odemo, nastavite...
Igalo kao banja ima sjajnu perspektivu. Nigdje nema tako mnogo dejce kao u Herceg Novom i posebno u Igalu. Ali grad nema mnogo programa za mališane, nema „morske vrtiće za djecu“, da se igraju, kupaju i ne gore na suncu i u moru, pored svojih roditelja. Herceg Novi bi trebalo da postane grad djece i omladine, a ne smrdljiv grad. Čujem od mještana da su ukinuti jedan vrtić, mnoge diskoteke i Dom omladine i kulture. Svi su gurnuti na ulicu i obalu da se snalaze, kako u kulturnom životu, tako i u velikoj i maloj nuždi.