-Piše: Ilija Lakušić

Nije sporno da je istorija izgradila Crnu Goru i njenu državnost. Kamo sreće da su to bile ekonomija i vojna moć pred kojima bi se pomjerale granice. Druga je stvar što je Sveti Petar bio vrhovni komandat i što ga je Bog ugledao i hranio mu mišicu u svakoj borbi.

Samo onaj koji je znao gdje mu se borio otac, gdje đed, gdje prađed, smatrao se nekad znavenim i obrazovanim. Naravno, poštovala su se sva znanja, ali istorija je bila uzorno mjerilo, a iskustvo uzeto iz nje smatralo se „učiteljicom života“. Pa šta učiti u školi, naročito u opštim fazama spoznaje, ako ne glavno!? Uz šta mentalno prohodati ako ne uz časove istorije i geografije?!

Mi koji se s pravom pozivamo na identitet, ukidanjem školskih predmeta istorije i geografije ukidamo svoju memoriju, a to jesu sinonimi nauke o samosvjesnosti, odgovori na pitanja o tome ko smo i odakle smo.

Neprijatno je to reći pred okupatorom.

Ovdje bih izuzeo jedan detalj koji je prevršio moje duhovne i duševne kapacitete.

Niko u široj javnosti ne zna otkud je došla ta ideja i kome je predata u zadatak, mada je kadrova za takvu upotrebu uvijek bilo i biće. Izbacivanjem, recimo, geografije dobićemo posledicu da svršeni intelektualac jednostavno ne zna šta ga pitaju, ne zna šta je zavičaj i jednostavno ne zna odakle je jer se geografska mjesta uče samo iz geografije. Ako bi takvo biće pitali – odakle je, gdje je rođeno ONO bi bez razmišljanja odgovorilo: -„Ja sam, bogami, rođeno na akušerskom odjeljenju. Na svijet me doveo poznati ginekolog. Mislio sam da mi je on otac, ali majka kaže – nije!”

Dakle, ne postoji samo pranje novca već i pranje istorije, geografije, naročito etike i estetike. Sad se radi na pranju matematike jer ona pruža otpor tvrdeći da su dva i dva četiri što je, kažu, malo. Međutim zavisi - kako se uzme i ko uzme i od koga.

No biva jasno: nije svaka sprdnja za šalu! Moramo se malo uozbiljiti, makar to planerima naših života dalo na značaju. Centralno pitanje ovdje bi moralo da dobije centralni odgovor: Pa čemu (i kome) služe takve reforme? Čemu služi ispiranje mozga?

Ovaj tekst poziv one koji znaju da misle. Lako je zaključiti da projektant naše budućnosti zamišlja „tabulu razu“, praznu njivu na kojoj može zasijati sjeme koje hoće. Ne smiju to samo biti endemske vrste sa područja koje se osvaja.

Pretpostavimo da izvedemo deset ili više mladih generacija koje u školi nijesu imale istoriju i geografiju ili bilo koji premet opšteg znanja koji moraju da se nađe u temelju obrazovane ličnosti, mora nam biti jasno da smo ostavili prazan prostor koji je pogodan da se zasije novim zasadom: bananom, kokosovim orahom, urmama i ujdurmama.... Da li je ovo područje pogodno za te kulture – koga je to briga. Vremena za kajanje imamo u izobilju. A sklonost prema kajanju uvijek smo pokazivali.

No, svrha „reforme“ ipak bude postignuta. Više nećemo biti što smo bili, a to je reformatoru dovoljno. Crnogorski učenik će reći da je njegova zemlja Makedonija, a u fusnoti će se pozvati na izjavu Bila Klintona, koji je, gostujući po Crnogorskom primorju, izjavio da je oduševljen makedonskim morem.

---