-Piše: Vojislav Bulatović

Nikšićki Trg slobode ovog jula u miru i domaćinskom dostojanstvu obilježava godišnjicu postojanja u novom liku. Čak i vjetar daje svoj doprinos tom osjećanju. Ne napreže se puno kao da ima samo neki protokolarni zadatak da vijori zastave i zastavice i njiše krune drvoreda. Trg je prošle godine (13.jula), nakon što je moderno preuređen, predat građanima na korišćenje i uživanje. Urađeno je sve sa mjerom modernosti i funkcionalnosti. Arhitekta Nebojša Adžić nije se bojao promjena. (,,Ime je znak“ – latinska je izreka). Trg je „potkovan“ kamenim blokovima koji mogu da izdrže veliki teret. Cijeli, pravougaoni prostor je jedna ravna svijetla površina gdje sunce, kad ga obasjava, bljeska jače nego na drugim prostorima, jer kamen odbija da upije obilje svjetlosti i topline pa ih kao nevidljive strelice usmjerava šetačima u oči, a oni žmirkajući, kao slikari, posmatraju ovu urbanu kreaciju prirodnog okruženja. Vidimo svijetlu kamenu „poljanu“, poprskanu jakim hlorofilom i narandžasto-žutim bojama u velikim cvjetnim „oazama“ kao na platnu Van Goga. U zažarenom vazduhu, pod čistim plavim nebom, lebde jarkozelene kupole drvoreda poput ogromnih balona, jer se vitka stabla gotovo ne uočavaju. Bilo je, pored ostalog, neslaganja zbog izbora kamena za ovaj prostor. Ipak, pitanje je, zašto ne kamen? Od kamena smo gradili kuće, kule i utvrde, manastire i crkve, mostove i zidove, kao i daleku preteču gradskog trga – guvno za narodna okupljanja. Uostalom, kamenom smo nekako „kodirani“, jer dobar dio Crne Gore je kamena tvrđava od koje biljke ne uzmiču, uporno traže svoje mjesto!

A sada da vidimo kakav je socijalni prostor ovaj trg. On nije kao antička agora, ali nosi i takva obilježja. Naziv Trg slobode je dovoljno jasan i uzvišen. Nikšić i nikšićki kraj dali su mnogo junaka i žrtava tokom svoje istorije za oslobođenje od stranih zavojevača. Na ovom trgu su dva spomenika ličnostima iz različitih epoha naše oslobodilačke borbe: kralju Nikoli i narodnom heroju Čedomiru Ljubu Čupiću. One simbolizuju dva sna: san državnika sa vizijom slobode i mira Crne Gore i Balkana i san revolucionara s vizijom slobodne proleterske republike. Put slobode je otvoren a na putu „pas svakoji svoje breme nosi !“ (Njegoš)

Sloboda se ne može sasvim definisati, niti predvidjeti ili osmisliti. Trg i njegova sloboda – nema tog scenografa i scenariste koji će na toj javnoj pozornici naznačiti njen izgled tokom godišnjih mijena koje ovdje donose vrijeme i ljudi. To je sloboda spontaniteta, nikada ista, jer život neprekidno sam sebe iznenađuje... Ovdje se jasno trasirani pravac sjever-jug (koji je ucrtao davno, prvi tvorac GUP-a Josip Slade) pod nazivom Njegoševa ulica prekida: tu se prostire geometrijska ravan trga koja ne zna za pravce. Umjesto nekadašnjih kolona „korzikanaca“ – tako smo nekada u šali nazivali one koji su uparađeni kao na modnoj pisti „korzirali“ Njegoševom ulicom, sada, u ranim večernjim satima, njome pritiče na prostrani trg vrlo šarolika masa uglavnom mladih šetača, odjenutih u jednostavnu sportsko-rekreativnu odjeću. U ovoj masi upadljive su kolone bebi – kolica, roditelja i male djece. Oni su trg i prostor oko fontane prihvatili kao veliku igraonicu gdje se slobodno trči, voze trotineti, bicikli i razne sprave na nožni pogon. Ponijeli su nešto i za grickanje, lickanje i pijuckanje. Od flašica do kokica! Ovdje se bore sa gravitacijom oni najmlađi, koji uvježbavaju svoje prve korake, kao i oni najstariji, koji uz napor i muku svoje tijelo vuku!

Od svih svečarskih defilea, parada, perfomansa, marševa i trka, valjalo bi dati prednost baš ovoj koloni ponosa i ljubavi. Treba gajiti nadu da će ovaj trg biti neki magijski podsticaj da trenutni „namrgođeni“ negativac, vitalni koeficijent, dobije veselu životnu energiju. Možda bi lijep podsticaj za to bio i neki ohrabrujući „mig“ lokalne samouprave.

Novi trg je počeo da emituje neku energiju društvenog bića građana koja izvire iz osjećanja da ovaj prostor pripada svima. U prošloj godini građani su mogli da prisustvuju raznim kulturno-zabavnim programima. Sloboda trga ima svoje lice i svoj sadržaj. Ona prati razvoj grada i promjene u načinu življenja građana. U prošlom vijeku politički događaji i kulturne manifestacije ovdje su bili u čvrstoj vezi. Sada je trg, kako vidimo, „osvojen“ sa dna dobne piramide. Na trgu se okupljaju i oni kojima je godišnji odmor van mjesta življenja nemogući izbor. Tu se okupljaju i oni koji tu nađu oduška pritusnuti raznim tjeskobama.

U prošlom vijeku (do početka devedesetih) ovdje su se ljudi okupljali da bi nešto kupili jer su sve radnje bile okolo trga, čak i tri knjižare i Narodna biblioteka „Njegoš“. U večernjim satima mlađi svijet je obavezno išao na korzo kao glavni dio zabave, susretanja i upoznavanja. Kafane i muzika, koje su sada „upile“ šetače, bile su zanemarljiv faktor. Trg i njegovo okruženje bio je centar grada u razvoju pa je i bilo prirodno da privlači.

Nadamo se da ovaj prostor neće biti mjesto za slavlje bilo kojeg pobjednika – ovdje su samo građani pobjednici!

---