- Autor: Dimitrije Boarov

Upadljivo velika nervoza koju su pokazali najviši funkcioneri Srbije povodom nekoliko dana parcijalnih blokada saobraćaja u većim gradovima zbog visokih cijena benzina upućuje na zaključak da je ova vlast, ponesena izbornim uspjesima i budžetskim suficitom, zaboravila da sjedi na eksplozivnom buretu socijalnog nezadovoljstva i raširenog siromaštva, te da se to (samo pritajeno) nezadovoljstvo ne može kontrolisati mlaćenjem kosovske slame, paradama i stanovima policije i vojske, svjetskim političkim turizmom i kontinuiranom borbom protiv “jadnika i bijednika” iz opozicije.
Pokušaji predsjednika države Aleksandra Vučića da za te “benzinske proteste” ipak optuži “opoziciju i tajkune”, kao i ministra odbrane Aleksandra Vulina da krivicu baci na „strane obavještajne službe”, samo pokazuju šta bi vlasti više odgovaralo od bilo kojeg bunta sa socijalnom dimenzijom, pa makar se bunili oni koji nijesu najsiromašniji (oni koji imaju šta da voze na benzinski pogon).
Ovaj „benzinski bunt” vjerovatno se mogao izbjeći da je u Vladi Srbije i njenim ministarstvima za finansije i energetiku bilo više mudrosti i smjelosti da se akcizna politika poveže sa preciznijim procjenama kretanja cijena sirove nafte na svjetskom tržištu do kraja ove godine, te da se izvrši pritisak na “svetu kravu” srpske energetike, ruski NIS, da ne žuri s povećanjem cijena derivata, kao što umije da kasni sa sniženjem cijena goriva kada cijena nafte u svijetu ide nadolje.
Zimus sam već pisao da su akcize na gorivo postale suviše visoke u Srbiji u poslednjih nekoliko godina. Tada sam iznio sledeće podatke: akcize na dizel su između 2010. i 2017. godine povećane sa 30,47 dinara po kg na 53,34 dinara, na benzin sa 44,70 dinara na 54,86 dinara, a na TNG sa 15,24, čak na 41,65 dinara. Tako su srpske akcize u 2017. godini bile oko 118 odsto od prosjeka zemalja u regionu, pri čemu je bruto nacionalni proizvod Srbije bio svega 68 odsto od prosjeka susjednih zemalja. U martu ove godine akcize su ponovo povećane, pa su cijene goriva porasle 5-6 odsto. Vlada Srbije, koja po zakonu o akcizama može uredbama da ih povećava ili snižava za oko 20 odsto (u zavisnosti od svjetskih inputa), koristila je ovaj instrument da prigrabi znatan dio benefita koji je prošle i pretprošle godine donijelo survavanje cijena sirove nafte na svjetskim berzama, ali je i NIS-u zapalo mnogo toga, pa je ova kompanija prošle godine povećala profit za nevjerovatnih 80 odsto. Uzgred, zanimljivo je primijetiti da ni na ovim “benzinskim protestima” niko ne viče pod prozorima ruskog NIS-a niti se buni zbog skupog „ruskog benzina”? Valjda se „strani agenti” sa Zapada toga nijesu sjetili nego se uhvatili akciza kao pijan plota.
Sada kada su cijene nafte u svijetu porasle, Agencija za energetiku (koja, navodno, kao regulatorno tijelo odobrava cijene goriva na domaćem tržištu) i Vlada Srbije mogle su da pokažu nešto strpljenja ili bar suzdržanosti oko poskupljenja goriva jer, kako kažu stručnjaci, poslije skoka cijena nafte u svijetu očekuje se njihova jesenja stagnacija, pa i osjetan pad jer naftu ubrzano pumpaju i Amerikanci, i Rusi, i Saudijci – pošto se plaše pada svjetske konjunkture koja bi ponovo srubila tražnju za naftom. Međutim, Vlada Srbije i predsjednik Vučić nijesu shvatili ono što srpski seljaci odavno znaju, da suficit (budžeta, u ovom slučaju) uvijek treba dobro kriti jer ako se on naglašava i ako se njime hvališ, uvijek se pojavi neko ko se zapita – a zašto da oni plivaju u novcu, a ja u oskudici.
Protesti zbog poskupljenja goriva pokazali su na neki način i „jedinstvo regiona” jer su se (u manjoj mjeri) raširili i u BiH i u Crnoj Gori (kako javljaju mediji). U stvari, Srbija je zbog “mekih granica” povezana sa ovim tržištima, pa i o cijenama goriva kod komšija mora da vodi računa i ne smije da dozvoli razmah individualnog i organizovanog šverca goriva zbog prevelikih razlika u cijenama.
Peščanik.net