-Piše: Jovo Pejović

U državi gdje je sve dovedeno do apsurda, sve je moguće, pa i da u srcu Evrope lider režima poslije 27 godina vladavine koju su obilježile korupcija, kriminal, pljačka sopstvenog naroda, ekonomski sunovrat i krađe neviđenih razmjera ostvari ovakav izborni rezultat. Neko je davno primijetio da na balkanskim prostorima narod najduže podržava upravo one koji vladaju držeći bič u ruci i njime kovitlaju iznad glava preplašenog naroda. Koliko je ovakvom izbornom rezultatu doprinio Milo Đukanović, a koliko lideri opozicije pitanje je koje zahtijeva detaljnu analizu. Članovi i simpatizeri opozicionih partija u najvećem broju, bilo da se radi o lokalnim, parlamentarnim ili predsjedničkim izborima, preferiraju jedinstvene opozicione liste kao najbolji model koji donosi izbornu pobjedu. Zašto se njihovo raspoloženje ne uvažava, ostavljam vama da procijenite. Tako su i na ovim predsjedničkim izborima neki od lidera političkih partija više vodili računa o sopstvenom pozicioniranju u susret lokalnim izborima, nego o iskrenoj podršci predsjedničkim kandidatima. Da li su svi opozicioni kandidati to uistinu bili i da li je među njima bilo onih koji su, po nalogu i uz pomoć režima, dobili ulogu trojanskih konja, takođe je pitanje koje traži odgovor?! Koliko nas ovakav pristup izborima udaljava od dana kada će aktuelni režim biti pobijeđen i koliko će glasači opozicije imati strpljenja da vjeruju onima koji suludim odlukama prije održavanja izbora poklanjaju izborne pobjede režimu? U Crnoj Gori su na dan izbora najsrećniji oni za koje ni vlast ni opozicija ne znaju za koga će glasati. Na takvu vrstu zadovoljstva partijski vojnici će još dugo čekati, jer kada uđete u registar sigurnog glasača tada vas skeniraju uzduž i poprijeko... No, svakako je najteže glasačima režima. Njima je i izborna kampanja i izborni dan radna obaveza. Ako ne podrže kandidaturu režimskog kandidata, ako ne dođu na zborno mjesto, odakle se organizovano ide na promotivni skup ili, ne daj Bože, zakasne da na izborni dan daju glas u za to određeno vrijeme, imaće probleme opasne po njihovo mentalno zdravlje, a i životna egzistencija će im biti ugrožena. Ispiranje mozga je jedna od prvih terapija u nizu koja ne daje prostora da sami razmišljate svojom glavom.
Na ovim izborima nema ni pobjednika, ni pobijeđenih, jer su svi kandidati u predsjedničkoj trci ostvarili ciljeve zbog kojih su se kandidovali, čak i oni koju su znali da nakon prebrojavanja glasačkih listića neće imati podršku ni onih koji su podržali njihovu kandidaturu. Najveći gubitnici na ovim izborima su Crna Gora i njeni građani, bez obzira na to za koga su glasali. Gubitnici su i oni koji nijesu izašli na birališta, ali i oni koji su glasačke listiće učinili nevažećim. Ovi izbori su pokazali koliko je važno vršiti vlast na lokalnom nivou, tamo gdje opozicija vrši vlast opozicioni kandidati su ukupno imali više glasova od kandidata vlasti i obrnuto. To je najbolji pokazatelj pod kakvim su pritiskom zaposleni u lokalnoj samoupravi i koliko je strah da ne ostanu bez posla presudan prilikom donošenja konačne odluke o tome kome dati glas. Takođe, rezultati izbora u nekim opštinama na sjeveru, gdje je većinsko pravoslavno stanovništvo, a gdje je nekada opozicija bila na vlasti idu u prilog ovoj tezi, jer je došlo do promjene raspoloženja građana u prilog novoj lokalnoj vlasti. Klasična trgovina aktuelnog režima s liderima manjinskih naroda i s njihovim nalogodavcima iz regiona na štetu opozicije, a naročito srpskog naroda, toliko je uzela maha da su Srbi u Crnoj Gori koji opoziciono misle i glasaju izloženi neviđenom progonu. Ako tome dodamo i podršku koju decenijama Đukanović dobija od srbijanskog režima u svim ključnim momentima u kojima se opozicija nalazila pred pobjedom, onda se ne treba čuditi tome što je Crna Gora krenula putem kojim se ruše sve njene istorijske tekovine. Jer kada uđete u pogrešan voz, sve stanice na tom putu su pogrešne.