Piše: Lea Leani
Imam utisak kao da ljudi misle da ako se za nekog kaže da je dama da se time omalovažava ta osoba, jer se najčešće pod tim podrazumijeva razmažena djevojka, koja ima kućnu pomoćnicu i kojoj se sve udovoljava. Kažu “vidi ovu damicu”. A nekada je to zaista bio kompliment. Za mene je i dalje najveći. Slažem se da moderno društvo donosi neke promjene i da ne možete očekivati da vam pratilac prostre kaput pod noge kako biste prešli preko bare, ali ipak postoji nešto što možete da uradite kako biste se predstavili svijetu kao djevojka finih manira. Kaže se da je dama, u kapitalističkom društvu, oznaka za elegantno obučenu ženu, a katkada i za otmenu žensku osobu koja se ističe i natprosječnom inteligencijom. To je rječnička definicija, ali koliko se ona razlikuje od definicije dame u svakodnevici? Postoji li uopšte definicija dame ili ‘dama’ svakome od nas predstavlja nešto drugo? Zaslužuju li neke žene taj naziv?
Da li više uopšte postoje istinske dame i ako da, gdje su? Svako vrijeme ima svoje junake, i svoje heroine... Vremena se mijenjaju, kao i neki standardi..ali prave dame i pravi džentlmeni uvijek su predmet divljenja..i ima ih još uvijek... Doduše, danas je lako biti kvazi dama ili gospodin. Ljudi imaju pogrešnu sliku o tom pojmu... Nije dovoljno obući skupe krpice, srediti se u kozmetičkom salonu, imati dobro auto i veliku kuću...
Ne možete postati neko preko noći, s tim se rodite... Harizmu ne možete kupiti u marketu... Uvijek vas nešto oda. Govor, boja glasa, ponašanje u saobraćaju, u masi...
Ne volim bahatost, nekulturu, lažne autoritete, egocentričnost, sve koji imaju “skupi, namontirani i lažni” život zbog koga bi neko trebalo da ima kompleks niže vrijednosti.
Dama nije dama samo po izgledu, jer je to lako, dama ima ponašanje i duh koji se njeguje i koji je, čini mi se, izvan današnjeg vremena.
Ja pod pojmom dama podrazumijevam ženstvenu osobu, koja drži do sebe- od izgleda do ponašanja, a ne onu koja maše lepezom, sjedi u hladu i ništa ne radi.
Damu prepoznam po stavu, ženstvenom hodu, smjernosti, manirima i načinu govora, ophođenju sa drugima. Apsolutno je nebitno šta nosi, jer mnogi od nas danas nisu u stiuaciji da sebi priušte eleganciju.
Nije teško biti dama u bilo kakvoj situaciji, makar i radila kakav god težak fizički posao, same biramo da li ćemo biti dame ili ne i nikakve okolnosti to ne mogu da promijene.
Poznajem nekoliko dama, čiji su roditelji imali poslugu u kući i koje su odrstale svirajući klavir, učeći engleski, francuski i učeći pravila ponašanja.
Danas su te žene, sticajem okolnosti, podstanari i gotovo na rubu siromaštva. To ne znači da nisu dame, naprotiv, one odišu aristokratijom na svakom koraku.
Nažalost, nekoliko takvih žena koje poznajem i za koje slobodno mogu reći da su dame, imaju preko 50 godina. Mislim da ih je istrijebio današnji brz način života... Mogla bih reći da je današnja moderna dama u 21.vijeku osoba koja je dobra supruga svome mužu i majka svojoj djeci, koja je opet samostalna i visokoobrazovana i pored svega ima svoj život.
Dama je nježna, brižna, stroga, odlučna, pouzdana, lojalna, pažljiva i duhovno lijepa ženska osoba. Takođe, istrajna je u svojim stavovima i ne kroji ih na osnovu stereotipa ili predrasuda bilo koje vrste. Svaka njena osobina nije ni na koji način prenaglašena, već su sve u potpunosti srazmjene. Dama ima, bilo ih je i biće ih uvijek, kao što će i nazovi ‘’dama’’ biti vječito. Dame su dragulj, te ih je kao i dragulje teško pronaći. Rijetke su. Biti dama se uči. Ne stiče se s položajem, rođenjem...
Nije teško biti dama.
Kada zaista počnete da se osjećate kao dama i da sebe posmatrate na taj način, tako ćete početi i da se ponašate. A kada počnete tako da se ponašate, onda će vas i drugi posmatrati na taj način. Zapamtite, drugi se prema nama ophode, onako kako im mi dozvolimo.
Nemojte da dozvolite da vas neko ne tretira kao damu.
(Autorka je književnica)