Piše: Dragan Mraović


Jedna od najpoznatijih „vrijednosti“ EU i SAD jeste cinična i očigledna laž. Diktaturu nad cijelim svijetom nazivaju demokratijom. Agresije na druge države, razaranja, svrgavanja legitimnih režima, nazivaju uvođenjem demokratije. Nametanje svoga jednoumlja nazivaju politikom. Jednako tako hamburgerizaciju naše svijesti i kulture nazivaju „multikulturalizmom“.
U Srbiji upravo pokušavaju da „svrgnu“ srpsku svijest i kulturu i vaspostave „hamburgerizovani multikulturalizam - mejd in USA“. Zbog toga su po nalogu američkog ambasadora Majkla Kirbija postavljena tri ministra iz resora iz kojih bi trebalo da djeluju američke hamburger norme na obrazovanje, kulturu i sportsko vaspitanje u cilju promjene srpske svijesti, jer u njoj ovakvoj „uvijek čuči neki Karađorđe“, kako je to definisala CIA. Srđan Verbić je ministar prosvjete, Ivan Tasovac kulture, a Vanja Udovičić sporta. Na Kirbijevoj ceduljici koju je dao Gospodarčiću bila su ta tri imena ispisana rukom, sa greškama, kako tvrde pouzdani izvori iz Vlade Srbije. Ali, nijedan zločin nije savršen, pa ni ovaj. Uprkos Kirbiju, Vanja Udovičić je sjajan srpski ministar sporta, kao što je bio i sjajan sportista. Ali, u dva druga slučaja Kirbi je postigao pun pogodak. Takve štetočine srpsko obrazovanje i kultura nisu vidjeli u svojoj istoriji! Biva da ministar griješi i da loše radi, ali u dobroj namjeri prema svome narodu. Verbić i Tasovac nepogrešivo uništavaju srpsku kulturu i obrazovanje, jer imaju loše namjere prema srpskom narodu. Oni nam nameću kravarski (u nas je nobles reći „kaubojski“) „multikulturalizam“. Da vaspitaju našu djecu da budu jednoumna i poslušna. Čovjek koji nije jednouman, koji ima svijest i obrazovanje – misli. Ako misli primijeti i kakva mu je vlast. Ako to primjeti – buni se. Zato Srbi ne smiju misliti.
Primjer toga je i anglizacija našeg obrazovanja i kulture, kao sredstva amerikanitzacije, odnosno hamburgerizacije naše svijesti, ali i slika licemjerja SAD i EU. Verbić i Tasovac nameću, između ostalog, kriminalnu upotrebu engleskog jezika, kao sistemskog procesa globalizacije, čime prinuđavaju naše mlade da napuste svoju kulturu i svoj identitet da bi se istopili u magmi bez kulture i bez identiteta, da bi bili sposobni da govore samo engleski. I to osiromašeni engleski koji je operativni jezik tržišta i finansija, a ne književni i produhovljeni engleski Oskara Vajlda i Šekspira.
Prinudno korišćenje engleskog na račun srpskog jezika radi manipulacije našom sviješću je kriminal prema srpskom narodu radi sprovođenja kapitalističkog monopola i nasilja na globalnom nivou. Ovo očigledno jednoumlje se cinično proglašava „multikulturalizmom“ kojim se demontiraju nacionalne države i predaju u ruke pohlepnih bankara i korumpiranih megakompanija.
Ministar Verbić je već uspio da upropasti budućih osam generacija naše djece u cilju amerikanizacije našeg obrazovanja, a Tasovac, kao ministar „performansa, cirkusa i ulične kulture“, kriminalno djeluje protiv srpske kulture, jer bez nje nema identiteta, pa ljudi mogu da se neograničeno oblikuju i plazmiraju u cilju potčinjavanja svevladajućoj tržišnoj globokratiji, a to je i domaći zadatak koji je Kirbi zadao Verbiću i Tasovcu.
Kultura postoji samo u množini, što oličava termin multikulturalizam, kao dijalog između kultura i jezika koji se odnose, jedno prema drugom, shodno zajedničkoj pripadnosti ljudskom univerzumu. Kapitalistička mondijalizacija nameće jednu jedinu kulturu i jedan jedini jezik. Gdje je tu multikulturalizam?
(Autor je ne­ka­da­šnji
ge­ne­ral­ni kon­zul
SRJ u Ba­ri­ju)