Piše: Dragan Mraović
Vlast u Montenegru je dogurala dotle da jedan Eduard Limonov (Eduard Veniaminovič Savenko, zvani Limonov), ruski pisac i nacionalista, ali Putinov protivnik, kaže Crnogorcima da ih Rusi neće po(milo)vati u nekom budućem ratu, u kome će Milogorci u NATO uniformama da napadnu Rusiju. On postavlja pitanje: „Šta će biti ako se kakvim slučajem Rusi na nekom frontu sretnu sa Crnogorcima?“ On podsjeća: „Nas i Rusa dvesta miliona i dva vagona, Rusa dvesta miliona, a nas dva vagona... Crnogorci su smatrali sebe našima, a mi u to nismo sumnjali. A sada, dva vagona su donijela odluku da se pripoje NATO... i evo sada svoje vagone kače za NATO...“
Avanturista, pjesnik, rođen u Ukrajini, emigrant u Njujorku, gdje je bio klošar, ali i sobar kod jednog milijardera i gdje je spavao naizmjenično sa muškarcima i ženama, autor kultnog romana „To sam ja, Edička“, pisac u modi, vjeran predstavi koju je o sebi stvorio kao dječak, čitajući Aleksandra Dimu i Žila Verna, prijatelj Radovana Karadžića, pariska lutalica, a danas u Moskvi, ne posustaje sa svojih sedamdeset godina i iluzijama o zapadnoj demokratiji koju podmeće Putinu u točkove, iako je on sâm pravo oličenje boljševika. Robijao je u zatvorima KGB kada je Putin bio šef te ustanove koja je ugošćavala protivnike sovjetskog režima.
Dakle, Limonova niko ne može optužiti da je protiv Zapada, ali je istina i da on odlično poznaje taj raj u koji nas vode Gospodar i Gospodarčić. On kritikuje taj vrtlog „demokratije“, jer zna da u njemu možeš ponekada da dobiješ milione dolara, ali uvijek i po nosu, a da sigurno izgubiš jednu stvar – dušu! Zato on ne živi više ni u Njujorku, ni u Parizu, već u Moskvi. Ako taj Limonov upozori Crnogorce, jasno da jasnije ne može biti, na ono što ih čeka u NATO službi, onda je đavo odnio šalu! Može mu se zamjeriti samo što on u toj svojoj izjavi ne razlikuje Crnogorce i Milogorce. Naime, sve što je rekao tačno je za Milogorce, ali nije za Crnogorce ili Srbe u Crnoj Gori, jer nisu se osjećanja časti i čojstva izgubila kod svih. Teško da častan čovjek može tako lako da postane Milo-gorac! A teško Milogorcima, jer Limonov zaključuje: „Šta će biti ako se kakvim slučajem Rusi na nekom frontu sretnu sa Crnogorcima (Milogorcima - prim. D.M.)? Ne nadajte se, momci, ako se to desi, da ćemo vas po(milo)vati, dva vagona…“. Eto, otkačiće Rusi ta dva vagona, dok kažeš Milo-britva!
Limonov bi morao znati da u Crnoj Gori vladaju najgori, ima ih taman za ona dva vagona koje Rusi neće pomilovati, a da većina ne misli kao oni, jer je u gnijezdu srpstva i viteštva slično kao i u Srbiji, u kojoj najnovija istraživanja pokazuju da na pitanje - da li bi trebalo priznati nezavisnost Kosmeta, ukoliko bi to bio uslov za ulazak u EU - 70.8 odsto ispitanih reklo da to ne bi trebalo prihvatiti, a ulasku Srbije u NATO protivi se 73 odsto ispitanika, dok podršku eventualnom savezu Srbije sa Rusijom dalo je oko 61.2 odsto anketiranih.
U NATO pakao idu samo oni koji vode izrazito antipravoslavnu, antisrpsku i antirusku politiku. Ako su naše gore list, važi im ona narodna da je „poturica gori, no izdajica“! A naše vođe koje vode politiku suprotnu od želje naroda, uvijek treba da imaju na umu riječi, koje često ponavljamo – takva su vremena - velikog italijanskog predsjednika Sandra Pertinija: „Ako vlada ne radi ono što narod hoće, treba je najuriti motkama i kamenicama!“
E sada, hoće li se sve završiti u dva vagona ili sa motkama i kamenicama, ostaje da se vidi. Jer, kraj ovom Milo-Vučko-mučenju je na vidiku! U Grčkoj se već poje opelo za EU! Zato treba na vrijeme proširiti Spuž i Požarevac.
( Autor je nekadašnji
generalni konzul SRJ u Bariju)