-Župa nikšićka uvijek je bila mjesto gdje je poljoprivreda osnovni izvor prihoda. No, mještani dvanaest župskih sela tokom industrijalizacije odustali su od zemljoradnje i stočarstva. Međutim, skoro svi su opet vratili poslu koji je ishranio njihove pretke. Na to ih je natjerala tranzicija u okviru koje su firme u kojima su radili i zarađivali uništene i zatvorene.
Zoran i Biljana Bezmarević su jedni od takvih. Gubitak radnog mjesta natjerao ih je da se vrate na selo. Žive u selu Kuta, najbrojnijem u Župi, i od prihoda koje sakupe od poljoprivrede izdržavaju porodicu i školuju djecu. Zoran je dugo godina radio u nikšićkoj Željezari koja je zbog neuspješnih privatizacija u stečaju od 2011. godine, kada je gotovo 1.500 radnika bilo prinuđeno da napusti fabriku uz otpremnine koje ni približno nijesu bile dovoljne da se izmire kreditna zaduženja i porodici obezbijedi egzistencija.
- Imam penziju od 230 eura od koje se maltene ne može ništa uraditi, a troje djece treba školovati. Ništa nam drugo nije preostalo nego da se prihvatimo onog drugog, za nas zaboravljenog posla – poljoprivrede. Sredili smo naše imanje i danas sa njega ubiramo organske plodove koje uzgajamo na potpuno tradicionalan način - ispričao je Bezmarević.
Bezmarevići gotovo svo voće i povrće prodaju u Nikšiću, a poslednjih nekoliko godina učestvuju i na sajmovima zdrave hrane gdje predstavljaju svoju ponudu. Njihov štand na Novogodišnjem sajmu lokalnih proizvoda u Nikšiću bio je među posjećenijim, a na njemu se moglo kupiti sve od voća i povrća.
- U Kutima sadimo sve poljoprivredne kulture koje dobro uspijevaju u nižim predjelima. Imamo parcelu i na katunu iznad Župe i tu sadimo ono što može uspjeti u planisnkom području, odnosno krompir, mrkvu, cveklu, bijeli i crni luk. Naši ljudi su veoma oprezni kada je u pitanju organska hrana koja se u poslednje vrijeme veoma mnogo promoviše, a ima je jedino kod nas na selu. Međutim, za sve ove godine uspjeli smo da im dokažemo da zaista imamo kvalitet - istakao je naš domaćin.
Biljana je ponajviše zadužena za preradu voća, ona pravi sokove i džemove od voća sa imanja, a Bezmarevići prave i razne vrste alkoholnih pića i to, naravno, na tradicionalan način. Da bi upotpunili ponudu prirodnih sokova Bezmarevići s jeseni idu u južnije krajeve gdje beru divlji nar i od njega prave sok.
Biljana je bila radnik Lutrije Crne Gore u kojoj je ostala bez posla, i početkom prošle godine ostvarila naknadu kao majka sa troje i više djece. Ali to primanje drastično umanjeno.
- Nijesam imala šansu za neku novi posao, pa sam se okrenula poljoprivredi. Makar smo svoji na svome. Sve što zaradimo, iako to nije neki novac, za nas je izuzetno vrijedno. U domaćinstvu rade svi i svako zna svoj posao, i voljela bih da naša djeca nikada ne prekidaju tradiciju i da nastave sa obrađivanjem zemlje – objansila je ona.
Najviše posla imaju s proljeća kada njive treba pripremiti za sadnju, a onda i prilikom obrade posađenog. Ističu da nijesu korisnici podsticajnih mjera u poljoprivredi jer bi teško mogli razduživati zadužena sredstva. B.B.