Puzavica glicinija može se vidjeti u brojnim starinskim vrtovima u Boki kotorskoj, a upravo ovih dana njeni lijepi ljubičasti grozdičasti cvjetovi šire opojni miris sa odrina uz palate duž priobalnog puta u Kotorskom zalivu. Cvijet je sličan bagremu, samo što ovdje najprije cvjeta, a onda pušta zelene lisne izdanke. Porijeklom je iz Kine, a stručnjaci kažu da može da živi preko 100 godina. Zato u zoni zaštićenog područja UNESKO-a ne čude debele grane koje su decenijama oblikovale bokeljske gospođe, uvijajući ih uz ograde, njegujući ih, i oblikujući orezivanjem, puštajući puzavicu preko nadstrešnice i terase da pravi mirisnu, ugrasnu hladovinu pri ulazu u kuću.
Glicinija može da se primi iz sjemena koje se nalazi u plodu mahune, ali je to dug proces, jer tada će procvjetati tek za 10 godina. Najčešće se razmnožava reznicama, a to se radi tako da se odabere zdrav izdanak i odreže na dužinu od petnaestak santimetara. Reznicu treba zasaditi u kompost i redovno prskati listove i paziti da se kompost ne isuši. Reznice koje su uzete u rano proljeće mogu se zasaditi na otvoreno u jesen, a one kasnije se mogu presaditi u proljeće, no moraju prezimiti u zatvorenom prostoru.
Svi dijelovi biljke sadrže glikozid pod nazivom visterin koji je otrovan ako se proguta. Može izazvati mučninu, povraćanje, bolove u stomaku i dijareju.
M.D.P.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
