Knjiga „Pjesme nepokorne”, izbor iz poezije Radovana Zogovića priređivača Miraša Martinovića promovisana je juče pred brojnom publikom, među kojima je bila i pjesnikova kćerka Mirka Zogović, u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti. O novom izdanju CANU govorili su vanredni članovi Akademije Jevrem Brković i Zuvdija Hodžić, a publici se obratio i priređivač. Radovan Zogović je, uz Njegoša, naš najveći pjesnik, kazao je Brković, ističući da u našoj savremenoj književnoj sceni ne postoji niko kompetentniji od Martinovića da analizira i tumači djelo „velikog pjesnika revolucije”. On je naglasio da je Martinović „sa punom odgovornošću i estetskom bitnošću, intelektualnom preciznošću i emotivnom privrženošću” odabrao ono što će za sva vremena biti dostojnim reprezentom Zogovićevog pjesništva, talenta, znanja, upornosti, preciznosti o osobenosti. U knjizi „Pjesme nepokorne”, kazao je Brković, nalazi se sve ono što je najesencijalniji dio Zogovićevog pjesničkog bića. On je istakao da u Martinovićevom izboru, koji se sastoji od 11 pjesničkih ciklusa i čitalac može da sagleda čuvenu lingvističku osobenost, nadmoć i umješnost, kojom je Zogović davao jeziku značenje i semantičku tajanstvenost.
– U ovih 11 ciklusa ušlo je sve ono iz velikog Zogovićevog pjesništva što je pjesnik Martinović smatrao da može dobiti propusnicu za budućnost – zaključio je on.
Hodžić je naglasio da je Martinovićev jedan od mogućih, ali bez sumnje dosad najbolji izbor iz Zogovićeve poezije.
– Čega se god Zogović dohvatio sve je postalo pjesma, što god da joj je bio povod – od slika zavičajnih pejzaža, pogleda kroz prozor sobice u kojoj je bio 16 godina konfiniran od sjećanja na Radovana Vukovića do susreta sa Mirkinom vjevericom – Zogović je pokazao da je veliki pjesnik. Naš najveći. Sva mu je poezija od dinamita i dinamičnih efekata, od ekspresivnih elemenata i energije neslućene snage, od erupcije i tektonike, proključalih metafora, od veoma zahtjevnih etičkih stavova ali i visokih estetskih uzleta – rekao je Hodžić.
On je naglasio da su kritičari bili zadivljeni snagom Zogovićevog stiha, ali istovremeno svjesni svoje uzdrhtalosti i manjkavosti.
– Jednostavno, Zogoviću niko nije dorastao. Usamljen u sobici beogradske sedmospratnice, usamljen u životu, usamljen i na napuštenom pravoslavnom groblju u Dečanima, usamljen je i na najvišoj koti crnogorske poezije. Poezijom se branio, poezija ga je branila i odbranila, učinila svjetionikom koji svijetli... Sve što su mu sudbina i ljudi oduzeli ona mu je višestruko vratila – zaključio je on. Martinović je govorio o svom poznanstvu sa Radovanom Zogovićem i o intervjuu koji je 1982. godine uradio sa velikim pjesnikom, a koji je poslije niza odbijanja objavljen, na inicijativu Vuka Krnjevića u beogradskoj „Književnosti”. On je i čitao odlomke pisama koje mu je pisao Zogović. On je i predložio pjesnikovoj kćerki Mirki da priredi i objavi korespodenciju Radovana Zogovića, za koju je rekao da otkriva pojedinosti iz njegovog života značajne za istoriju naše književnosti.
S.Ć.