Pravoslavni praznici, a posebno Božić, najradosniji je dan u godini i u porodici naše poznate književnice Ljiljana Habjanović Đurović. U Božićnom intervjuu za čitaoce „Dana”, naša sagovornica otkriva ljepotu Božićnog hodočašća u Svetu zemlju, koju je i sama bila u prilici da doživi. Govori o molitvi, putu duhovnosti koji je odabrala i u privatnom životu i stvaralaštvu. Svojim romanima iz duhovnog ciklusa: „Petkana”, „Zapis duše”, „Igra anđela”, „Svih žalosnih radost”, ,,Gora preobraženja”, naša književnica je opisala zemni život Presvete Bogorodice, Svete Petke, Mati Angeline, kneginje Milice i Svetog Save i tako na veličanstven način iskazala svoju vjeru i odnos prema najvišim duhovnim vrijednostima.
● Ko je najviše uticao na formiranje Vaše duhovnosti?
– Knjige. One koje čitam. Ali, i one koje pišem. Sam proces pisanja dešava se po nadahnuću Duha Svetoga. Duh ostavlja svoj trag u knjigama, a on je blagoslov za čitaoca. Pored toga, stvaranje je korišćenje dara Duha Svetog i njegovo umnožavanje. Tako sam ja, budući čitalac, pisac, pod udvostručenom milošću. Ali treba istaći veliki značaj molitve. Jer prava, predana, iskrena molitva je razgovor duše sa Bogom.
● Prije desetak godina, za Božić, i Vi ste bili u Svetoj Zemlji...
– Sa velikom radošću i sa neizmjernom željom da što prije ponovo odem tamo, sjećam se svojih hodočašća u Svetu Zemlju. Hodočašće je obilazak svetih mjesta, a najsvetija mjesta za hrišćanina bila su, i ostala, ona rasuta diljem Svete zemlje. Mjesta kojima je hodio i tvorio čuda milosrđa i ljubavi Gospod naš Isus Hristos. Prvi hodočasnik bila je Presveta Bogorodica. Nesrećna Majka koja ide stopama svoga mrtvog Sina. Prvi Srbin u Svetoj zemlji bio je Sveti Sava. On, koji nam je pokazao, utro, osvijetlio i druge puteve duše.
● Kažete da su se Vaše knjige mijenjale onako kako ste se Vi mijenjali. Ali, svakako su i knjige koje ste pisali Vas mijenjale. Kakva je to preobražajna promjena?
– Dok sam pisala romane iz duhovnog ciklusa, „Petkana”, „Igra anđela”, „Svih žalosnih radost” i „Zapis duše”, neprestano sam se mijenjala. I osjećala sam kako se mijenjam. Prije svega, postala sam bolja. Trpeljivija. Naučila sam da više razumijem i volim druge ljude. Čitam drugačije knjige. Slušam duhovnu muziku. Ne interesuje me ništa lako ni isprazno. Okružena sam ikonama, i gdje god pogledam, srijećem lica svetitelja i Presvete Bogorodice. Molim se. U molitvi nalazim utjehu, nadahnuće i smirenje. Nastojim da neprestano živim s Bogom. Rado idem u crkvu. Uživam u liturgijama. Sa porodicom često obilazim manastire. Bili smo i dva puta u Svetoj zemlji. Nosila sam krst jednim dijelom stradalnog puta. Poklonila sam se na Grobu Gospodnjem i plakala na grobu Presvete Bogorodice. Osjećam da zaista ne bih mogla ni umjela da živim bez Boga.
● Protekla godina u Vašoj književnoj karijeri biće upamćena po knjigama koje ste napisali za najmlađu čitalačku publiku. Na radost najmlađih čitalaca, svjetlo dana su ugledali naslovi ,,Iva i anđeo”, ,,Iva i lutka” i ,,Petka
na”. Kakva je reakcija djece i roditelja kada su ovi Vaši naslovi u pitanju?
– Prvi kupci knjiga bili su čitaoci mojih romana. Dakle, oni koji mi vjeruju. Na minulom Beogradskom sajmu knjiga imala sam nekoliko zaista dirljivih susreta. Recimo, došao je jedan otac, koji mi je rekao: „Ovo je za moju ćerku. Čekali smo dijete deset godina i želimo da ovo budu njene prve knjige”. Bila je i jedna majka koja je donijela bebu. Kupila je roman „Iva”, po kome je dala ime svojoj djevojčici, i obje slikovnice o Ivi. Rekla je da je to njenoj ćerki poklon od majke za prvi rođendan. Bilo je nekoliko stotina djevojčica i dječaka koji su sami odabrali ove knjige, a onda mi ih donosili na potpis, ozbiljni i radosni. Bila je i žena koja je jednog dana kupila jednu knjigu, a onda je sjutradan došla po još dvije, jer se prva mnogo dopala i njoj i njenoj deci. Dobila sam i više desetina pisama i poruka. I sve se svode na ono što je napisala jedna mama iz Podgorice: „Odavno nisam nešto istinitije i ljepše pročitala svojoj djeci”.
● Ono što je specifično za Vas kao autora je da svi Vaši romani žive pun život od kad su objavljeni pa do danas, što se najprije može vidjeti po redovima na Međunarodnom sajmu knjga u Beogradu. Kako tumačite popularnost Vaših knjiga kod svih generacija čitalaca?
– Dolaze djevojke koje kažu: „Knjigu sam prvi put vidjela kod bake, čitala je i mama, ja sam bila dijete. Sada je moj red da čitam Vaše romane”. Dolaze mlade žene koje ispričaju isto i dodaju: „Srećna sam što moja djeca neće morati da čekaju da porastu da bi čitala Vaše knjige, kupila sam im knjige za djecu”. Možda u tim riječima treba tražiti odgovor na Vaše pitanje. A možda odgovora nema. Možda je i ta ljubav čitalaca, kao i sve druge ljubavi, neobjašnjiva. Svojim čitaocima beskrajno sam zahvalna. Mene su čitaoci stvorili. Oni su bili sa mnom i kada su svi drugi bili protiv mene. Voleći knjige koje pišem, čitaoci daju smisao mom radu, a time i mom životu.
● Poznato je da nerado govorite o svojim planovima, pa ipak, ovo je prilika da Vas upitamo na čemu trenutno radite i čime ćete obradovati svoje čitaoce tokom 2018?
– Već godinu dana radim na novom romanu i trebaće mi bar još toliko. Biće to još jedna knjiga iz duhovnog ciklusa i početak jedne izuzetne trilogije. Takođe, voljela bih da nastavim sa pisanjem priča za djecu. A to sada već očekuju i prvi najmlađi čitaoci.Mila Milosavljević


Slava Bogu na visini

● Kako se tamo proslavlja Rođenje Hristovo?
– Istovremeno, u pećini kraj oltara, svoju službu su imali najprije katolici unijati, a potom Jermeni. Miješali su se glasovi na raznim jezicima, a svi su govorili isto. Pjesmu u slavu Bogomladencu i Onoj koja Ga je rodila. U zoru, sa izlaskom sunca, mi vjerni, koji smo šest sedmica postili i molili se, pričestili smo se. „Ovo je krv moja Novoga zavjeta... Ovo je tijelo moje...”, rekao je Gospod. Primajući svetu pričest sjedinili smo se s Njim. Mi, nedostojni, sa Onim koji je rođen da bi postradao za nas. A kada su svi ljudi izašli iz crkve došla su trojica ključara. Grk, Jermenin i Palestinac. Svaki sa po jednim ključem. Da bi se zaključala ili otključala Crkva rođenja potrebno je istovremeno upotrebiti tri različita ključa. To je više nego dogovor. To je symbol. Možda su baš na to, što mi danas zovemo nacionalnom i vjerskom tolerancijom, mislili anđeli kada su zapjevali u Pastirskom polju: „Slava Bogu na visini, na zemlji mir, a među ljudima dobra volja!” Objavljujući tako rođenje Onoga koji je došao da nas nauči ljubavi i praštanju.


Svečanost u slavu čudesnog rođenja u Vitlejemu

● Kako ste Vi doživjeli hodočašće?
– Na hodočašće smo krenuli sa blagoslovom Njegove svetosti patrijarha srpskog Pavla i Njegovog visokopreosveštenstva mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija. U grupi nas je bilo sedamdesetoro. Pošli smo iz Srbije, Crne Gore, Republike Srpske, zapadnoevropskih zemalja. Ljudi različitih dobi, različitog materijalnog i obrazovnog, čak i duhovnog stanja, a ujedinjeni vjerom pravoslavnom. Osim nas, Đurovića, putovale su još dvije kompletne porodice – Ročkomanovići i Jelići. Najmlađi hodočasnici bili su jedanaestogodišnja Milica i godinu dana stariji Jakša. A uz njih tinejdžeri Nemanja, Miloš, Luka, Miljan. I hadži Aleksandar, već iskusni hodočasnik, kome je ovo bilo drugo putovanje u Svetu zemlju. Gledajući njih, lijepe, pametne, zainteresovane, druželjubive, pristojne i pobožne, po ko zna koji put sam se uvjerila da Srbija ima budućnost. Prolazeći Svetom zemljom obišli smo mjesta kojima su prolazili Gospod naš Isus Hristos, Njegova Majka, apostoli, žene mironosice, i narod žedan Istine. Badnji dan i Božić proveli smo u Vitlejemu, Domu hlebova, gdje se rodio Onaj koji je hljeb života. Vitlejem pripada Palestini. Svečanost u slavu čudesnog rođenja u Vitlejemu počinje na Badnji dan, dočekom jerusalimskog patrijarha. Po tradiciji, Njegova svetost Teofilo Treći krenuo je u rano jutro iz Jerusalima. Svečano ga je ispratio gradonačelnik Svetog grada. Na pola puta, u pustinji, dobrodošlicu mu je poželio starješina beduina. Ugostio ga je pod svojim šatorom, a zatim ga je dopratio do Vitlejema. U Vitlejemu je patrijarha dočekao gradonačelnik, sveštenici svih pravoslavnih crkava, predstavnici drugih vjerskih zajednica, humanitarnih organizacija, sportskih udruženja, i mnoštvo naroda duž puta i sa obje strane velikog trga pred ulazom u Crkvu rođenja. Vijorile su se zastave, crkvene i državne, razlegala se muzika i poklici na mnogim jezicima. Kopti, Jermeni, Arapi, Grci, Rusi, Srbi, klicali su Njegovoj svetosti i slavi pravoslavlja. Popodne, patrijarh se sreo sa predsjednikom Palestine, a u ponoć je, u prepunoj, blještavo osvijetljenoj crkvi, počela Božićna liturgija.