Jubilarni, 50. broj časopisa za srpski jezik, književnost i kulturu „Slovo”, ugledao je svjetlost dana. U pitanju je decembarski broj, a časopis izlazi tromjesečno i može se naći na prodajnim mjestima širom Crne Gore, po cijeni od tri eura. Izdavač časopisa je NVO Aktiv profesora srpskog jezika i književnosti – Nikšić, a redakciju čine Vesna Todorović, Radmila Mitrić Matović, Boris Jovanović, Radinko Krulanović, kao i Milojko Pušica.
Ovo izdanje počinje tekstom urednika Veselina Matovića pod nazivom „Viktor Veber” ili „Oktoih”, u kom se bavi nezavidnim položajem ćirilice u odnosu na latinicu.
„Bitku s latinicom ćirilica gubi u školskim učionicama. Po anketama, rađenim prije nekoliko godina, preko 90 odsto maturanata u većini gradova Crne Gore, latinicu je navelo kao svoje primarno pismo odnosno pismo kojim se radije i svakodnevno služi. Pitanje je koliko oni danas uopšte i poznaju ćirilicu. A da je, i zašto je, četrnaest bjelopavlićkih učitelja 1916, bilo spremno da stane pred streljački stroj sigurno nikada nijesu čuli, ali i da su, ne bi to razumjeli. Uostalom, kao i većina njihovih nastavnika, koji danas, ne znajući, dovršavaju nezavršeni posao Viktora Vebera iz 1916. godine”, bilježi Veselin Matović u svom tekstu.
Naredno poglavlje posvećeno je razgovoru ,,Jesu li ti se što zamjerili, Vlajko?”, koji je Veselin Matović vodio sa počivšim književnikom Vlajkom Ćulafićem, nepunu godinu prije Vlajkovog upokojenja.
Poglavlje „Jezik” u ovom broju rezervisano je za radove Stevana Kordića „Bogoved ili Bog i božja vera u srbskom jeziku (2)” i Biljane S. Samardžić „Neke fonetske osobensoti pisma kraljice Jelene Dubrovačkoj opštini (14. vijek)”.
U odjeljku „Beletristika” zainteresovani će naići na poeziju Perivoja Popovića i Spasoja Bajovića, dok poglavlje „Prevedena poezija” sadrži stihove Grigorija Pevcova Dimitrijeviča, Jevgenije Dobrove, kao i Nikolaja Šemsutdinova. Prevod i priređivanje uradio je Vojislav Karadžić.
Decembarski broj „Slova” donosi eseje Budimira Dubaka ,,Car Dukljan u Vukovom djelu i Crna Gora, zatim Miroslava Radovanovića „Suptilna igra suštine i privida”, kao i „Esej o broju dva” Predraga Vukića.
Rad Momčila Mićovića „Njegoš i Puškin u slovenskom teatru”, kao i „Zapis dubrovačkog Vijeća umoljenih 12. novembra 1434. o zahtjevu za gradnju pravoslavne crkve i manastira na području Dubrovačke republike” Gorana Ž. Komara, mogu se pročitati u poglavlju „Istraživanja”.
Tekst Milutina Mićovića „Obor”, može se pročitati u rubrici „U makazama”, dok rubrika „Kritika” donosi sljedeće tekstove: „Poezija zavičaja i zavičaj poezije” Drage Bojović, „Vrijedna knjiga o srpskom srednjem vijeku” Vasilja Jovovića, kao i „Refleksivnost o besmislu rata” Ružice Komar. „Zapisi” su obogaćeni radovima „Reč na izvoru Pive” Petra Sarića, kao i Tomaša Ćorovića „Krv i umira”. Rubrika „U spomen” sadrži radove Borisa Boća Vujovića, Veselina Matovića i Milojka Pušice. Ovaj broj „Slova” obogaćen je likovnim prilozima Borisa Boća Vujovića.
Štampanje ovog broja pomoglo je Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije, Uprava za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu. Prvih šest brojeva ovog časopisa izašlo je pod imenom „Raspeće jezika srpskoga”, a časopis je nastao 2004. godine kao izraz otpora grupe nikšićkih srednjoškolskih profesora nasilju nad imenom srpskog jezika u Crnoj Gori. Od avgusta 2006. izlazi pod imenom „Slovo”.
A.Ć.