Predstavljanje knjige „Sedam Njegoševih sahrana - Ka Njegoševom konačnom počivalištu” Slobodana Kljakića i počivšeg Ratka Pekovića u knjižari Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori izazvala je izuzetno veliko interesovanje publike. O djelu su govorili mitropolit crnogorsko-primorski dr Amfilohije (Radović), protojerej-stavrofor Momčilo Krivokapić, prof. dr Vladimir Božović, Jovan Markuš, Živko Peković i autor Slobodan Kljakić. Veče je vrlo umješno moderirao mr Milorad Durutović.
Knjigu Pekovića i Kljakića objavila je izdavačka kuća „Jasen” 2013. godine, ali ovo joj je tek prva promocija u Crnoj Gori. Kako je ispred organizatora objasnio Durutović, na ovu promociju odlučili su se zbog najnovijih nasrtaja i zloćudnih interpretacija Njegoševog lika i stvaralaštva, pa i posljednje volje.
Podsjetili su govornici na brojne intelektualce nekadašnje Jugoslavije koji su digli svoj glas protiv rušenja kapele na Lovćenu, kao i na građane koji se nijesu slagali s tim činom, i na inicijativu da se kapela ponovo vrati na Lovćen pokrenutu ponovo 2012, a povodom 200. godišnjice Njegoševog rođenja 2013. godine.
A, Njegoševe zemne ostatke i doslovno su dosad sahranjivali šest puta, prvi put 1851, a potom 1854, 1916, 1925, 1972. i 1974. godine. Sedma sahrana, kako je rečeno, trebala bi biti obavljena kada se kapela ponovo vrati na Lovćen, u što mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, čvrsto vjeruje da će se desiti. To će, Crnoj Gori, kaže mitropolit, vratiti blagoslov i Sv. Petra Cetinjskog i Njegoša.
– Njegoš je 1972. utamničen u najgoru tamnicu – ocjenjuje mitropolit, koji je 1961. godine posjetio Lovćen i kapelu. Nakon ove posjete, Lovćen je, dodaje, prvi put posjetio 2012. godine. „Rušenjem crkve Sv. Petra na Lovćenu i skrnavljenjem ličnosti Petra Drugog, tu je Crna Gora s glave poginula”, kaže mitropolit, „iako je to počelo ranije, 1941. godine”.
– Bogoubilačka i bratoubičaka ideologija je rasla, i nije slučajno da se na Lovćenu spojila fašističko-staljinistička ideologija u Meštrovićevom mauzoleju, iako nema sumnje da je Meštrović bio genijalan vajar. Međutim, on je nosilac totalitarizma i povratka paganskom poimanju ljudskog dostojanstva, i negator istinskog, pravog ljudskog dostojanstva koje se manifestovalo u ličnosti Petra Drugog Petrovića Njegoša - rekao je mitropolit Amfilohije. On je dodao da je podizanjem mauzoleja na Lovćenu Crna Gora krenula u provaliju, i dalje ide sve dublje i dublje, priključujući se ideologiji koja uništava sve pred sobom stvarajući „novog čovjeka”.
– To je brozomorno-montenegrinska ideologija utemeljena na dukljanskoj mitologiji. Ona je ta koja sada vlada, nažalost. I nije pitanje što toliko vlada kod onih koji vladaju, nego je tragedija što ulazi u sve pore društva, njome se truje omladina, na njoj se zasniva prosvjeta Crne Gore – kaže mitropolit Amfilohije.
Pitanje sudbine crkve na Lovćenu nije samo pitanje naše sudbine, već čitave Evrope, pa i svijeta, smatra mitropolit. Kroz obnovu kapele obnavlja se prije svega duhovnost, izvorna, na kojoj je sagrađeno sve što je sagrađeno u Crnoj Gori, obnavlja se moral, iskonska etika i etos ne samo našeg naroda. Jer, prihvatajući ideologiju novog zapadnog globalnog poretka mi u stvari prihvatamo nizbrdicu i katastrofu sveukupnog čovječanstva – rekao je mitropolit Amfilohije. Po njemu, nezamislivo je i što se desilo da Crna Gora priznaje nezavisno Kosovo, a traži da dan Njegoševog rođenja bude dan kulture u Crnoj Gori. On podsjeća da „Njegoš čami u tamnici i odatle govori: `Nadanje se naše zakopalo, na Kosovo u jednu grobnicu`”.
– A tom Njegošu sada nema mjesta dok se polako ne obnovimo, ne osvijestimo, dok ne dođemo sebi. I ova knjiga je jedan od kamičaka koji će se ugraditi u lovćensku crkvu – rekao je mitropolit.
O djelu su govorili i uvodničar Krivokapić, potom prof. dr Božović, koji je ocijenio da je ova knjiga „istoriografski punokrvno svjedočanstvo o sumornom vremenu, dato u čistom ogledalu političkih i kulturnih prilika”. On smatra da je „Sedam Njegoševih sahrana” priča o upornom potkopavanju simboličkog značaj vladike Rada. Osvrnuo se i na tumačenje da je Njegoš „genocidni pjesnik”, ocjenjujući to za vrh ledenog brijega kojim se obezvređuje i obesmišljava herojska tradicija Crne Gore.
- On se islamom kao religijom, u smislu njegove teološke osnove, uopšte ne bavi. Ne bavi se načinom života islamske zajednice ni njihovim vrijednosnim sistemom. Kako onda može biti islamofob – rekao je, između ostalog, Božović. Živko Peković, jedan od inicijatora održavanja večeri, govorio je o autoru knjige Ratku Pekoviću, književniku, kritičaru, publicisti, rođenom u Župi nikšićkoj, čije djelo je u rodnoj Crnoj Gori bilo manje poznato.
- Ovu knjigu vidim i kao doprinos širenju istine o strašnom stradanju Njegoša i Lovćena, kao i suprotstavljanje fabrikovanju laži i političkom ludilu savremenih dukljanaca, kako ih je pokojni Ratko zvao – kaže Peković.
Publicista Jovan Markuš prisjetio se dešavanja vezanih za kapelicu, Mauzolej i Lovćen, ali tokom `80. i `90. godina, kada je bio jedan od čelnika Cetinja. Knjiga, po njemu, predstavlja enciklopediju o kapelici, a koja je otvorena za dalje dopunjavanje činjenicama iz raznih arhiva. Slobodan Kljakić, koautor ove knjige, je rekao da im je podsticaj za pisanje ove knjige bio jubilej 200 godina Njegoševog rođenja. Inicijalna kapisla bio je jedan broj „Politike” iz 1925. koja je u zaglavlju imala Njegošev lik, čime su čitaocima stavili do znanja da je on neprikosnoveno iznad svih. Knjiga sadrži pojedina dokumenata, dotad neobjavljena.
Ž.J.


Svjedok vremena

Uvodničar u veče bio je protojerej-stavrofor Momčilo Krivokapić koji se prisjetio kako je izgledalo uklanjanje kapelice Sv. Petra Cetinjskog sa vrha Lovćena i izgradnja Mauzoleja u koje su potom stavljeni Njegoševi zemni ostaci. Prisjetio se kako je tadašnji mitropolit Danilo na Lovćenu držao parastos 1969. i 1970, a već 1971. godine nije im bilo dozvoljeno da izađu na Lovćen. Tada su već počeli radovi, a 1972. kamen od kojeg je bila sagrađena kapela već je spušten na Ivanova korita, i tu prepušten na milost i nemilost vremenu i ljudima. Ostaci građevine i danas tamo stoje. No, dodaje prota Krivokapić, tada je odlučio da se crkva identična tlocrtu Njegoševe kapele izgradi u Prčanju, koja je osveštana 1982. godine. Nakon toga u Crnoj Gori je niklo još 15 Njegoševih kapelica. Podsjeća i da je Mitropolija tada tužila državu zbog onog što je učinila na Lovćenu. Ali, i naglašava da je tada u stvari prvi put u istoriji Crne Gore negirana Mitropolija i mitropolit, a da je sve instruisano iz Vatikana, preko djelovanja Krležinog Leksikografskog zavoda iz Zagreba, odnosno crnogorske sekcije. Tada se pojavljuje i priča da je kapela na Lovćenu nedostojna veličine Njegoševe, a da će Mauzolej na pravi način reprezentovati njegov značaj.
- To je sudbina Njegoša u našem vremenu. Ali, ništa pod suncem ne biva slučajno, i samo Bog zna zašto se to desilo, jer se tu vidjelo ko smo i kakvi smo, kako ćemo svi da reagujemo – rekao je Krivokapić, ističući da brojnost slušalaca dokazuje važnost teme.