Martinićka bitka iz 1796. godine obilježila je savremenu istoriju Crne Gore i bila je prvi korak ka njenom priznavanju kao nezavisne države na Berlinskom kongresu 1878. godine. Pobjedu nad višestruko nadmoćnijim turskim trupama Bjelopavlići su ostvarili uz pomoć Crnogoraca iz Stare Crne Gore, a posebno Svetog Petra Cetinjskog koji je predvodio vojsku većinom sastavljenu od Brđana, zaključak je tribine o ovom znamenitom boju održanoj u Zavičajnom muzeju u Danilovgradu. Na tribini su govorili istoričar akademik Zoran Lakić, publicista Miljan Stanišić i mr Milenko Šaranović, predsjednik Udruženja Bjelopavlića „Bijeli Pavle“. Organizator predavanja bilo je ovo Udruženje, a skup je bio posvećen obilježavanju 219. godipšnjici Martinićke bitke, koja se u ovom kraju odigrala 22. jula 1796. godine.
- O ovom događaju u posljednje vrijeme u našem gradu besjedu nije održao neko od profesionalnih istoričara i niko se nije sjetio profesora Radomana Jovanovića, koji je bio jedan od najboljih poznavalaca istorije Crne Gore. Sa uvaženim profesorom Jovanović pripremio sam knjigu „Bitka za Crnu Gori - Boj na Martinićima“, koju je finansirala i objavila lokalna uprava Danilovgrada 1996. goline. Tiraž je bio 1000 primjeraka i bila je namjera da svaka kuća u Bjelopavlićima ima to djelo, ali današnja opština izgleda da je danas nema. Večeras nema predstavnika opštine na ovom skupu, jer izgleda da ih savjetuju da se klone tradicije, ma koliko ona bila bogata i za ponos - rekao je akademik Lakić.
Istoričar je dodao da su u pripremi pomenute knjige korišćeni ozbiljni istorijski izvori i djela uglednih imena istorijske nauke, i niko od njih ne tvrdi da se bitka na Martinićima odigrala 11. jula 1796. godine. Međutim, baš na taj datum Martinićku bitku već 20 godina obilježava lokalna vlast.
- Svi znameniti istoričari tvrde da se bitka održala 22. jula 1796, a tako piše i u navednoj knjizi čiji je izdavač bila baš lokalna uprava. Valjda bi to obavezivalo svakoga da poštuje istoriju i naučnu istinu. Ukoliko se krivotvori na jednom bitnom primjeru može to da postane navika. Ovakav odnos lokalne uprave prema Martinićkoj bitki izaziva veliko čuđenje i to je uvreda za intelegenciju Bjelopavlića, za koje je odavno rečeno da se kao malo ko drugi mogu pohvaliti trustom mozgova - primijetio je akademik Lakić. Istakao je da su njegove riječi dobronamjerna zapažanja, ali i oštra kritika, koja je mnogo korisnija od ćutanja, navodeći „da je došlo vrijeme da ućute oni koji nemaju šta da kažu”.
Govoreći o samom boju Lakić je naveo da se savremeno opremljenoj turskoj vojsci sastavljenoj od oko 17.000 vojnika suprostavilo nešto više od 3.000 Crnogoraca. U turskoj vojsci je bilo i našeg naroda, što govori da je u tadašnjoj Crnoj Gori i Brdima postojala velika nesloga. Pomoć sa Cetinja, predvođena Sv. Petrom Cetinjskim krenula je 16. jula 1796. godine, a vladika je konačio na Orjoj Luci kod serdara Mihaila Boškovića. Dan kasnije je bio kod crkve Svetih vračeva u Slatini - pojasnio je akademik Lakić. Do boja je došlo u zoru 22. jula, a po zapisima samog vladike trajala je do dva sata poslije podne. Junacima ove bitke Sveti Petar je posvetio i jednu epsku pjesmu. Vladika Petar je znao da ovom pobjedom nije sve riješeno i da će morati još da se bori sa Turcima, pa je potom u oktobru došlo do pobjede Crnogoraca na Krusima.
- Pobjede u Martinićima, a potom i u Krusima, imali su višestruki značaj i veliki međunarodni odjek. Učvrstilo se uvjerenje da je sloga garancija budućih uspjeha, a pobjeda u Martinićima je bila prekretnica u istoriji Crne Gore. Od nje počinje stvarna nezavisnost Crne Gore i na Berlinskom kongresu je verifikovano stvarno stanje koja je Crna Gora pobjedom u Martinićima ostvarila još 100 godina ranije. I u tome je pravi značaj Martinićke bitke - zaključio je akademik Lakić.
I. MILOŠEVIĆ


Izbacuju srpske vitezove

Miljan Stanišić je istakao da je pobjeda u Martinićima izvojevana oružjem i vojskom iz Bjelopavlića kojima su pomogli Crnogorci. Po njegovim riječima u savremenim obilježavanjima toga događaja taj podatak se namjerno ignoriše, kako bi se formirao novi nacionalni identitet i kako se Bjelopavlići ne bi predstavili kao srpsko pleme.
- I nije to jedini falsifikat koji godinama upotrebljava lokalna vlast i njihovi kvazi istoričari i intelektualci. Svaki put iz govora Svetog Petra okupljenoj vojsci ispred crkve u Slatinama izbacuje se dio gdje se govori o srpskoj krvi i srpskim vitezovima ili se „srpski“ zamjenjuje „našim“. To je još jedan pokušaj da se Bjelopavlići prikažu onakvima kakvi nikada nijesu bili, odnosno montenegrinsko-dukljanskim Crnogorcima koji sa Srbima nemaju nikakve veze. Ipak ta namjera im neće uspjeti, jer u Bjelopavlićima je previše tragova srpske istorije, duhovnosti i ostalog života bez kojih mi ne bismo mogli da opstanemo kao ozbiljni ljudi - primijetio je Stanišić.