Surovo ubijenih 25 osoba, više ranjenih osoba, na desetine stravičnih bombaških napada koji su prijetili takođe smrtnim ishodima, bilans su krvavog rata dva najjača crnogorska klana – „kavačkog” i „škaljarskog”. Uprava policije uspjela je da riješi svega tri slučaja, dok se za preostale i dalje sklapaju mozaici. Uprkos tome, na samom kraju godine, menadžment Ministarstva unutrašnjih poslova zadovoljan je bezbjednosnim stanjem u državi, kao i radom policije.
Dok vođe klanova uspješno izmiču pravdi, u više gradova na ulicama otvoreno se vodio rat suparničkih organizovanih kriminalnih grupa iz Kotora.
U vatrenim obračunama „škaljarskog” i „kavačkog klana” stradali su Goran Radoman, Saša Marković, Goran i Radomir Đuričković, Ivan Lopičić, Srđan Vlahović, Goran Dučić, Goran Biskupović, Miloš Bošnjak, Dalibor Đurić, Đorđe Boreta, Dragan Zečević, Đorđe Sekulović, Radovan Matović Rakela, Niko Roganović, Boško Božović, Milan Peković, Goran Lenac, Aleksandar Stanković – Sale Mutavi, Petar Damjanović i Ivan Nedović. Takođe, nije isključena sumnja ni da je Božidar Cicmil, koji je prije dvije godine likvidiran u Mostaru, žrtva ovog rata, kao i Vlastimir Milošević, koji je ubijen u Beogradu. Ispituje se i da li je Pljevljak Miloje Vojinović, koji je ubijen u bombaškom napadu u blizini Krivog mosta u Podgorici, žrtva ovog sukoba. Takođe, dosadašnja istraga nije isključila mogućnost da je Danijel Mandić, koji je ubijen u decembru, takođe žrtva rata ova dva klana.
Od svih ovih slučajeva, rasvijetljeno je ubistvo Radomira Đuričkovića, ali policija već mjesecima bezuspješno traga za osumnjičenim ubicama. Istražitelji su identifikovali i navodnog ubicu Lenca, Kotoranina Nikolu Mršića, koji se takođe nalazi u bjekstvu. Takođe, stavljena je tačka i na istragu o ubistvi Borete i Đorđevića, ali se i dalje traga za trojicom optuženih – Vasilijem Rafailovićem, Ratkom Vušovićem i Ivanom Cicmilom.
Osim broja žrtava, vrtoglava je i cifra odbjeglih pripadnika ovih mafijaških grupa.
Prema podacima dostupnim javnosti, izdat je nalog za hapšenje Slobodana Kašćelana, koji je označen kao vođa „kavačkog klana”, Aleksandra Đurišića, Vladimira Božovića, Siniše Vlahovića, Igora Đurišića i Miloša Radonjića, koji su izbjegli hapšenje grupe osumnjičene za zelenašenje i šverc narkotika. Potražuju se i Igor Božović, Radoje Zvicer, Igor Dedović, Stevan Stamatović, a traga se i za Jovanom Jovicom Vukotićem. Potjernice su raspisane i za navodno direktnim počiniocima likvidacija u ratu klanova – Nikolom Mršićem, Marijom Miloševićem, Vukanom Vujačićem i Igorom Mašanovićem.
Kriminolog Velimir Rakočević kazao je za „Dan” da je tokom 2017. godine napravljen značajan pomak u radu policije. Ipak, istakao je, pravda neće bitio zadovoljena sve dok se sva ubistva ne rasvijetle. Rakočević je objasnio da je pomak u radu policije napravljen u preventivom radu.
– Gdje god postoje osnovi sumnje da se radi o organizovanim kriminalnim grupama policajci su radili pretrese, racije, osmatranje pa su suzili krug kriminalnog djelovanja. Na taj način im remete planirane aktivnosti. MUP i policija su uspostavili sistem nesigurnosti kod kriminalaca. Niko se ne osjeća bezbjedno jer može biti predmet policijskih aktivnosti, i to je značajni pomak. Na taj način su uspjeli i da spriječe likvidacije. Ipak, dok se ne rasvijetle sva djela, posebno ubistva, ne može se zadovoljiti pravda. Preventivno djelovanje jeste dalo rezultate i policija to mora nastaviti da bi se spirali nasilja stalo na put, i to je moguće uraditi – kazao je Rakočević.
Tri rasvijetljena ubistva, objašnjava kriminolog, jesu mali broj. Ipak, kako je naveo, teška ubistva je najteže rasvijetliti jer ih karakteriše surovi profesionalizam, a počinioci surovih likvidacija za sobom uklanjaju sve tragove na osnovu kojih bi bili identifikovani.
Da je došlo do varnica na relaciji „kavčani” i „škaljarci” bilo je jasno u februaru 2015. godine, kada je pod vozilo Milana Vujotića, u Bloku pet, u Podgorici, podmetnuta eksplozivna naprava. Vujotić, koji se povezuje sa grupom iz Škaljara, nije bio u vozilu kada se desila eksplozija. Nije se dugo čekalo na prvu žrtvu u pomenutom obračunu, jer je istog dana kada je Vujotić bio na meti napadača u Beogradu stradao Cetinjanin Goran Radoman, koji je 20. februara 2015. ubijen u garaži zgrade na Novom Beogradu, gdje je imao penthaus. Radoman je bio pripadnik „škaljarskog klana”, i vjeruje se da je bio najodgovorniji za krađu 300 kilograma kokaina u Valensiji.
Tri mjeseca se čekalo na sledeću žrtvu u obračunu dva nekada bliska kriminalna klana. Bivši poslanik Saša Marković ubijen je 17. maja 2015. godine iz zasjede dok se vraćao kući. Utvrđeno je da je ubijen greškom, i da je meta bio njegov kum Goran Đuričković, koji se prethodno vratio iz Valensije i koji je kod njega našao utočiše. Mjesec kasnije, tačnije 26. juna, Ivan Lopičić ubijen je na kućnom pragu u kotorskom naselju Sveti Vrači, u ulazu zgrade u kojoj je živio. Prema policijskim evidencijama, on je bio blizak „škaljarskom klanu”.
Zatišje je trajalo četiri mjeseca, a onda je 27. oktobra Goran Đuričković ubijen iz snajpera ispred svog lokala „Old fišermen” u Budvi.
Dvije grupacije nijesu mirovale ni narednih pola godine, ali, na sreću, nije bilo žrtava u tim obračunima. Krajem marta, tačnije 27. marta 2016. u naselju Rakite, hicima iz pištolja ranjen je Vojin Stupar. On je zet Igora Božovića, koji je prije tri godine osuđen za šverc kokaina, a blizak je „kavačkom klanu”. U kotorskom naselju Dobrota 9. aprila ubijen je Srđan Vlahović. Ubica je pucao na Vlahovića dok je sjedio u automobilu iz kojeg je prodavao cigarete. Vlahović je bio član obezbjeđenja vođa „kavačkog klana”, kojem pripada i njegov brat.
Sredinom juna, kod Žeželjavog mosta u Novom Sadu, isplivalo je tijelo Kragujevčanina Gorana Dučića, šefa obezbjeđenja vođe „škaljarskog klana” Jovice Vukotića.
Početkom septembra, Kotorani Goran Biskupović i njegov prijatelj Miloš Bošnjak ubijeni su kada je nepoznati napadač aktivirao eksplozivnu napravu dok su pontom išli ka porodičnoj kući u naselju Muo. Prema policijskim evidencijama, Biskupović je bio član „škaljarskog klana”.
U spuškom zatvoru je 22. septembara prošle godine hicem iz snapjera ubijen Dalibor Đurić, član „škaljarskog klana”. Za učestvovanje u ubistvu osumnjičeni su Kotorani Miloš Trbo i Dejan Pavićević.
Cetinjanin Radomir Đuričković, pripadnik „škaljarskog klana”, ubijen je 10. oktobra na Cetinju. Đuričković je bio kum Gorana Radomana i rođak Gorana Đuričkovića, a istragom je utvrđeno da iza ubistva stoji „kavački klan”. Za likvidaciju Đuričkovića osumnjičeni su Marijo Milošević, Vukan Vujačić i Igor Mašanović, koji su u bjekstvu.
Budvani Đorđe Boreta i dr Dragan Zečević ubijeni su u bašti lokala „Trofej” u Bečićima, 7. decembra prošle godine. Zečević je bio slučajna žrtva, a istraga je ukazala da je likvidaciju naručio „kavački klan”. Za učestvovanje u ubistvu osumnjičeni su Vladimir Šmanja iz Banjaluke i srpski državljanin Miljan Bulatović. Potjernice su raspisane za još četiri osobe.
Desetak dana kasnije, 19. decembra Marko Martinović (38) iz Podgorice za dlaku je izbjegao smrt kada je eksplozivna naprava aktivirana ispod njegovog automobila. Martinović je obezbjeđivao vođe „škaljarskog klana” Igora i Jovicu Vukotića.
Na sledeću žrtvu se čekalo do 19. januara 2017. godine, kada je Đorđe Sekulović ubijen u eksploziji bombe postavljene ispod njegovog automobila u Podgorici.
M.V.P.
Neuspjeli atentati
Da je rat dva kotorska klana doveo u pitanje bezbjednost u državi postalo je jasno ne samo po velikom broju ubistava, pokušaja atentata, nego i po načinu izvršenja krivičnog djela. Naime, surove likvidacije u kojima ubice organizuju sačekuše i likvidiraju žrtve, naočigled brojnih očevidaca, pokazale su da egzekutori nemaju obzira, već da postoji samo jedan cilj – ubiti žrtvu. Na meti klanova nalazili su se i članovi porodice suprotstavljene kriminalne grupe. Tako, do sada nezapamćeno, sredinom 2016. godine pokušan je atentat i na suprugu Radoja Zvicera, navodnog vođe „kavačkog klana”. Osim tog slučaja, u sukobu „kavačkog” i „škaljarskog klana” dogodilo se i nekoliko neuspjelih likvidacija koje su ostavile užasavajuće posledice. Tako je Duško Roganović, navodno blizak „kavačkom klanu”, preživio atentat, ali je u bombaškom napadu kada je bio u vozilu ostao bez obje noge. Bombaški napad, takođe sa teškim posledicama, preživjela je i Jelena Korać iz Podgorice, koja je bila u vozilu sa sada pokojnim Đorđem Sekulićem, kada su nepoznate osobe aktivirale bombu ispod vozila. Na isti način bio je isplaniran i napad na Marka Martinovića, obezbjeđenje Jovana Vukotića. Ipak, on je prošao bez težih povreda jer je eksplozivna naprava pod njegovo vozilo postavljena pogrešno, a aktivirana je prije nego je sjeo u automobil. Na meti napadača više puta bio je i odbjegli Miloš Radonjić iz „kavačkog klana”, koji je u jednom napadu izgubio oko od hica koji je ispaljen na njega.
Na vođu „kavčana” Slobodana Kašćelana, 26. juna, pucano je u centru Novog Sada, dok se nalazio u automobilu. U pucnjavi je ispaljano 15 hitaca, a Kašćelan je pogođen u stomak. Njega policija potražuje zbog stvaranja kriminalne organizacije, ali je on u bjekstvu.
Pobjegao po izlasku iz zatvora
Igor Božović, koji je, prema policijskim evidencijama, jedan od vođa „kavačkog klana”, uspio je da pobjegne iz Crne Gore po izlasku iz zatvora. On je 4. avgusta nesmetano napustio ćeliju spuškog zatvora pošto je odslužio petogodišnju kaznu zbog šverca kokaina iz Južne Amerike u Španiju, iako se tada protiv njega vodio postupak pred Višim sudom u Podgorici. On je optužen da je vođa kriminalne grupe koja se bavila zelenašenjem, pranjem novca, reketiranjem, dilovanjem droge... ali je, ipak, uspio da napusti zatvor, dok su njegovi navodni saučesnici i dalje bili u pritvoru. Kada je stigao nalog za privođenje Božovića, on je već bio u bjekstvu.
Podjela zbog 300 kg kokaina
„Škaljarci” i „kavčani” prije početka sukoba bili su jedna kriminalna grupa koja se, prema policijskim evidencijama, bavila najviše švercom narkotika. Međutim, kada je 2015. godine nestalo 300 kilograma kokaina kriminalna grupa podijelila se na dva klana. U njihovom ratu bilo je i slučajnih žrtava, kao što su Saša Marković i doktor Zečević. Takođe, Nikšićani Boško Božović i Milan Peković nijesu ubijeni u ratu klanova, već su stradali slučajno. Međutim, istražitelji vjeruju da su dvojica mladića poginula pokušavajući da sastave eksplozivnu napravu koja je trebalo da bude korištena u atentatu na pripadnika jednog kotorskog klana. Glavni motiv ubistava, prema dosadašnjim istragama, jeste osveta.