U Višem sudu u Podgorici danas bi trebalo da se nastavi suđenje optuženima u slučaju „državni udar”, a planirano je da se u sudnici pojavi svjedok saradnik Aleksandar Saša Sinđelić.
Kako nezvanično saznajemo, advokati odbrane će zatražiti psihijatrijsko vještačenje svjedoka Sinđelića, a zavisno od odluke sudije Suzane Mugoše, postoji mogućnost da današnji pretres bude odložen.
Prema ocjeni advokata, psihičko stanje svjedoka Sinđelića je od izuzetne važnosti za njegov kredibilitet i za sami tok sudskog postupka. Ukoliko nalaz vještaka pokaže da je Sinđelićeva uračunljivost upitna, njegovo svjedočenje može biti diskutabilno, što bi krunskog svjedoka činilo neadekvatnim za dalji postupak. Nakon izjava koje je dao u tužilaštvu, ovo će biti drugi put da Sinđelić iznosi svoja saznanja o operaciji koja je navodno planirana nakon zatvaranja biračkih mjesta 16. oktobra prošle godine.
Sinđelić je u prvom iskazu koji je dao pred tužiocem naveo da je plan bio da čak 500 ljudi, aktivista raznih srpskih patriotskih udruženja, iz više pravaca uđe u Crnu Goru i učestvuje u akcijama kojima je trebalo da se destabilizuje vlast i detronizuje tadašnji premijer Milo Đukanović. I sam Sinđelić je bio optužen za organizaciju cjelokupne akcije, ali se ubrzo desio obrt, pa je dobio status zaštićenog svjedoka saradnika.
On je 20. marta pred specijalnim tužiocem Sašom Čađenovićem tokom dvanaestočasovnog iskaza govorio i o navodnim ulogama i zadacima ljudi iz optužnice koji su, prema njegovim tvrdnjama, pripremali izazivanje nereda u glavnom gradu Crne Gore, sve sa ciljem da se trajno destabilizuje država i spriječi njen ulazak u NATO.
Sinđelića potražuje hrvatsko Ministarstvo pravosuđa zbog teškog ubistva. Taj resor je našoj zemlji uputio zamolnicu za izručenje Sinđelića još 1. juna ove godine. On po tom pitanju, navodno, još uvijek nije saslušan.
Pošto ne smiju iznositi detalje iz istrage, advokati odbrane su nakon Sinđelićevog saslušanja pred tužiocem kratko prokomentarisali da je njegov iskaz nelogičan i kontradiktoran.
–Svjedok saradnik je sebi davao karakteristike koje mu objektivno ne pripadaju i za koje nema sposobnosti. Njegov iskaz je proizvod loše režije, lošeg scenarija i on ga je iznio kao stravično loš glumac u svemu ovome i sa jednim jedinim ciljem da kompromituje jednu političku organizaciju, u ovom slučaju Demokratski front, u čemu nije uspio – ocijenila je tada odbrana.
Funkcioner DF-a Slaven Radunović predstavio je u aprilu ove godine na konferenciji za štampu zvanični dokument koji, kako je saopštio, dokazuju se da je Sinđelić duševno poremećen.
U tom dokumentu, koji potpisuje vještak neuropsihijatar, navodi se da kod Sinđelića postoji akutni psihogeni psihotični poremećaj sa sumanitošću i mješoviti poremećaj ličnosti.
– To može da se manifestuje kroz sumanute ideje, halucinacije, pogrešno vjerovanje da jedna ili više osoba ili organizacija pokušavaju da mu naude (prate ga, napadaju, uznemiravaju, kuju zavjeru) – piše u dokumentu.VJ.D.
Dali mi oružje, a sada hoće da me ubiju
Kako je kazao Radunović, da je Sinđelić duševni bolesnik najbolje se vidi iz iskaza koji je dao neuropsihijatru.
– Ja sam municiju dobio od nekih nepoznatih ljudi, a vi, doktore, znate dobro ko su ti ljudi.
– Nekako bih da pobjegnem iz države da se spasem od njih.
– Stalno su bili oko mene, ja vidim parkiraju jedna kola prije podne, poslije podne druga, samo zamijene tablice.
– Napravio sam splav i pošao u Republiku Srpsku, mislio sam da me oni tamo neće naći.
– Oni su htjeli da me likvidiraju.
– Oni su mi dali oružje, a sad hoće da me likvidiraju.
Kako se navodi u dokumentu koji je Radunović predočio javnosti, ovo duševno oboljenje karakteriše i sumanutost veličine – nerealna vjerovanja u sopstveni značaj, moć, poseban identitet.
– To se dobro ogleda u Sinđelićevom iskazu pred istražnim sudijom, kada je kazao da mu je namjera bila da ode pješke na Kosovo i Metohiju, da upadne u američku bazu, da im otme helikopter i da podigne ustanak.
Za dijagnozu mješoviti poremećaj ličnosti jedan od osnovnih simptoma je sugestibilnost (lako podliježe uticaju drugih, lako ga je nagovoriti na bilo šta), zatim kontinuirano traženje uzbuđenja i aktivnosti u kojima bi bio u centru pažnje, nizak prag za ispoljavanje agresije i nasilja, nemogućnost doživljavanja krivice i učenja iz grešaka, te izražena sklonost ka okrivljivanju drugih – kazao je tada Radunović.