-Piše: SVETISLAV ŠESTOVIĆ
Na desnoj obali Drine, Sandžačka vojska zaposjela je položaje od ušća Lima do Oglešovskog potoka naspram Ustikoline, a odatle do Šćepan Polja položaje je držao Drinski odred. Nešto kasnije, Drinski odred upućen je u Nikšić, a Sandžačka vojska je preuzela i njegove položaje. Za vrijeme Kolubarske bitke, od 16. novembra do 15. decembra 1914. godine, Sandžačka vojska na ovim položajima imala je značajnu ulogu, uspješno je štitila lijevi bok i pozadinu srpske vojske od prodora austrijske vojske u Sandžak.
Poslije pobjede srpske vojske u Kolubarskoj bici i protjerivanja neprijatelja iz Srbije, na srpskom i crnogorskom frontu zavladalo je zatišje, koje je potrajalo od polovine decembra 1914. do početka oktobra naredne, 1915. godine. U tom jednom periodu kod vojske su bili ispoljeni znaci nediscipline, negodovanja, pa i bježanja kućama. Vršilac dužnosti komandanta Prošćensko-baričkog bataljona u tom periodu bio je Jakov Rakočević, žalio se da mu je blizu četrdeset vojnika pobjeglo kući. Vojnici na frontu bili su loše snabdjeveni odjećom i hranom. Odjeća koju su na dan mobilizacije ponijeli od svojih kuća bila je poderana. To su i neki od razloga što je dolazilo do odricanja poslušnosti i bjekstva kući. Tako su i pozadinske vlasti imale pune ruke posla, hvatajući bjegunce i vraćajući ih nazad. U vremenu zatišja bilo je otkomandi pojedinih jedinica iz matične, kao i oficira, vršeni su i novi rasporedi jedinica. Tako je Bjelopoljska brigada raspoređena prema Međeđi, na lijevu obalu Lima do Trebosilja. Štab brigade nalazio se u Trebosilju. Po polovina ljudstva iz brigada bila je izvučena dublje u pozadinu i stavljena u rezervu. Iz Bjelopoljske brigade u rezervu su stavljeni Pećarsko-bistrički i Bjelopoljski bataljon, dok su u sastavu brigade ostali Treći regrutski, Prošćensko-barički i Brzavski bataljon i vod nebrzometne artiljerije. Tih dana, krajem decembra, poslije dvomjesečnog odsustva vratio se Đurišić, komandant Prošćensko-baričkog bataljona, za koga pet četa toga bataljona izjavi da ga neće za komandanta bataljona, već su tražili da i dalje za komandanta ostane dotadašnji vršilac dužnosti kapetan Jakov Rakočević, inače komandant Bjelopoljskog bataljona. Njihovom zahtjevu nije udovoljeno, pa je Đurišić ostao na svojoj ranijoj dužnosti.
U tom periodu otpočela je izgradnja puta Bijelo Polje – Pljevlja, koji je nužno bio potreban kako bi povezao ova dva mjesta i olakšao prevoz žita i drugih potrepština. Za popravke puteva i izgradnju novih upotrebljavane su i vojne jedinice. Za izgradnju tog putnog pravca, iz sastava Bjelopoljske brigade upućeni su Bjelopoljski, Pećarsko-bistrički i Brzavski bataljon.
Srbija je u 1914. godini Austrougarskoj održala lekciju na Ceru, Kolubari i drugim poprištima, nakon čega je došlo do zatišja. Već u oktobru naredne godine, združene snage njemačko-austrougarske i bugarske, kidisale su na Srbiju, kojoj je prijetila smrtna opasnost. Ništa u povoljnijoj situaciji nije bila ni Crna Gora. Bila je to ozbiljna opasnost od moderno naoružane, brojno i tehnički znatno nadmoćnije neprijateljske sile. Stanje u crnogorskoj vojsci u tom periodu bilo je izuzetno teško zbog nedostatka municije, odjeće, obuće, kao i snabdijevanje vojske i naroda ishranom. Glad i u narodu i u vojsci bila je prisutna, to je dobrim dijelom bila posledica ratnih razaranja. Njive su bile nezasijane, jer sve sposobno ljudstvo bilo je na odbrambenoj liniji, na frontu.
Kada su združene neprijateljske snage, pod komandom njemačkog general-feldmaršala Fon Makenzena, potisnule, u borbama prorijeđene i iscrpljene srpske armije i primorale ih na povlačenje, front Sandžačke vojske stalno je proširivan.
(Nastaviće se)
Poginuli iz Prošćensko- baričkog bataljonaU feljtonu donosimo i imena poginulih boraca Prošćensko-baričkog bataljona, kao i datume i mjesta pogibije pouzdano utvrđene. Poginuli su: Mirko Šutović, redov, Drina, 1.9.1914; Petar Smolović, desetar, Mlađ, 27.9.1914; Nikola Medojević, desetar, 27.9.1914; Janko Smolović, redov, Mlađ, 20.10.1914; Rako Mrdović, vodnik; Spasoje Stanić, redov; Radisav Bošković, redov, Čelebić, 29.8.1914; Filip Radović, vodnik, Drina, 1914; Radosav Šestović, redov, Mlađ, 27.9.1914; David Leković, redov, Drina, 25.10.1914; Vladimir Šestović, vodnik, Višegrad, oktobar, 1915; Milun Konjević, redov, Glasinac, 5.10.1914; Mileta Varaga, redov, Glasinac, 6.10.1914; Milovan Kljajević, redov, Drina, 25.10.1914; Simeon Vuković, vodnik, Čelebić, 29.8.1914; Petar S. Joksimović, vodnik, Čelebić, 29.8.1914; Simo Vuković, redov, Čelebić, 29.8.1914. godine.
