-PREVEO SA RUSKOG I PRIREDIO: VOJIN PERUNIČIĆ

Od momenta pojavljivanja imperatora Napoleona na evropskoj političkoj sceni, pa sve do njegovog poraza 1812. godine u Rusiji evropski pogled na svijet se zasnivao na licemjerju. Po mišljenju Pruske, Aleksandar I je bio jedini izuzetak od tih pravila. Napoleon je, naravno, lično svemu davao ton, ali u principu se pokazalo da se sa bontonom i moralom bukvalno nijesu slagali svi glavni politički igrači toga vremena. U tim vremenima se nije mnogo vjerovalo časnoj riječi Austrijanaca ili Prusa. Fridrih Vilhelm, koji se zakleo Aleksandru I na vječno prijateljstvo na grobu svog poznatog pretka, odmah je izdao saveznika i prijatelja, potpisavši tajni sporazum sa Francuskom. Zakletva je bila izgovorena sredinom maja, a već 1. juna Pruska je sklopila tajni dogovor sa Parizom. U to vrijeme tahvih primjera je bilo dosta.

Čak i Engleska, koja je, reklo bi se, mogla da dozvoli sebi, jer je bila odvojena Lamanšom od Napoleona, da sačuva poštenje, ponašala se u tom smutnom vremenu kao najobičniji pljačkaš na glavnom putu. Da ne bi dozvolili Danskoj da se prisajedini kontinentalnoj blokadi, 1807. godine engleski eskadron je bez ikakve objave rata napao Kopenhagen, ispalivši mnogo granata na nezaštićeni grad. Poslije tog napada Englezi su lako prodrli u dansku prestonicu, oteli im vojne i trgovačke brodove, opljačkali svako skladište i podrum u gradu, a onda se, kako to obično rade pirati, vratili kući sa opljačkanom robom i opremom.

Prethodna narušavanja međunarodnog prava na tom fonu su bila skoro bezazlena kao nestašluci. Uz to, cijela ta piratska akcija, kao u slučaju sa vojvodom Engijenskim, nije bila samo zločin, nego i gruba politička greška. Ovog puta je Napoleon iskoristio da prebroji svoje protivnike i podsjeti ruskog cara na tradicionalne veze Romanovih sa danskim dvorom. Aleksandar I je, bez obzira na negativne posledice toga koraka za rusku trgovinu, prekinuo odnose sa Velikom Britanijom i objavio joj rat.

Niko nije ostao čist. Među njima i Rusija. Aleksandar I je, shvativši da je uradio sve šta je bilo moguće za svog prijatelja Fridriha Vilhelma, počeo da razmišlja kao i njegovi bivši saveznici. Pruskoj će biti teško, ali se pojave okolnosti kada moraš, prije svega, da sačuvaš samoga sebe.

Politička trgovina između Pariza i Peterburga, koja je počela još u Tilzitu za vrijeme čuvenog susreta dva imperatora na splavu na sredini Nemana 25. juna (7. jula) 1807. godine, odvijala se kako na malo, tako i na veliko. Trgovina se bazirala na glavnoj, ali neobnarodovanoj tački Tilzitskog sporazuma: Rusija i Francuska su obavezne da pomažu jedna drugoj u svakom ofanzivnom i odbrambenom ratu. Pored svega toga, Rusija je uzela na sebe obavezu da potpomaže svuda da se izvršava kontinentalna blokada, koja je bila uperena protiv Engleske. Napoleon je težio da začepi svaku rupu, da zatvori svaki prolaz na evropskim granicama, da bi izolovao London, a bez Rusije to je bilo jednostavno nemoguće uraditi.

Napoleon je prodro u Španiju, ali je dao do znanja da nema ništa protiv, ako ruska vojska upadne u Finsku, što se i dogodilo 1808. godine. Formalni povod za novi sukob na sjeveru je bilo protivljenje švedskog kralja Gustava IV da se pridruži oružanoj neutralnosti protiv Velike Britanije. Ako se ima u vidu ne formalna, već prava suština problema, ona je ostala ista kao i prije. U Švedskoj nijesu mogli nikako da se odreknu sna da vrate istoriju nazad i ponovo djelimično preispitaju rezultate Sjevernog rata, a u Rusiji su smatrali korisnim da u svakoj mogućnosti treba podsjećati Šveđane da je njihov san potpuno neosnovan i neostvariv.

Ni ovaj novi sukob sa Rusima nije donio Šveđanima ničeg dobrog. Rusija je dobila Finsku do rijeke Torneo sa Alandskim ostrvima, a novi kralj, Karlo XIII je smijenio Gustava IV sa prestola. Aleksandar se odnosio blagonaklono prema Fincima.
Napoleon nije bio protiv toga da Rusija malo koriguje svoje južne granice. U početku rat sa Turcima na jugu nije bio baš uspješan kao na sjeveru, ali je i ovdje Rusija pripojila svojim teritorijama Besarabiju i natjerala Tursku da dozvoli Srbiji unutrašnju autonomiju.


(NASTAVIĆE SE)

---