-PIŠE: PROF. DR DRAGAN KOPRIVICA

„Roman ti pričam” predstavlja svojevrsnu književnu himnu familiji na našim prostorima, uz slike našeg mentaliteta i poštovanja građanskog društva i porodice u njegovom središtu. Prva pripovijetka, tačnije, novela, i nosi naslov „Porodična ljubav”. Pisac njome određuje osnovne koordinate, mjesto i vrijeme nastanka roditeljskog doma, koji je, kako Đurić piše, „unjedrio našu porodicu”, uz poštovanje svih prema svima. A u srcu porodičnih zbivanja svakako su bili roditelji puna srca, o čemu svjedoči i citat: „Ta gordost roditelja, ta neprestana briga i odbrana unučadi, bez obzira koliko su krivi i koliki je njihov grijeh u zabranjenim radnjama, rađala je i pothranjivala jednu posebnu, jedinstvenu ljubav – porodičnu ljubav na selu.”

Autor tvrdi da se takva snažna ljubav jedino rađa u seoskoj familiji, „koja ima više generacija, nosi se sa sobom, čini vas posebnim, uzvišenim, snažnim...”. U romanu se pritom ističe da je u urbanoj sredini atmosfera bivala drugačija, da su građani „gradom pratili vozila i s prozora sanjali da polete (...) umjesto mudrih savjeta, slušali buku automobila.”

Cio roman je protkan ovakvom patrijarhalnom vertikalom autora kroz adoraciju nivoa porodice i njenih tradicionalnih vrijednosti, u kojoj je, po Đuriću „ljubav lijek”, „tajna uspjeha složne porodice”, pa su se ukućani na taj način „ne samo voljeli, već i liječili”.

Pisac poštuje hronologiju događanja počinjući upravo od storije o svom rođenju, ističući pritom crte tradicionalnog crnogorskog shvatanja o potrebi rođenja prvog muškog djeteta uz pucnjavu oca i đeda. Ali je u istoj noveli pridodata storija o nestanku, to jest, krađi pušaka, talijanki, uz žal mladog junaka što zbog patrijarhalnog ponašanja nije mogao, a imao je mnogo prilika, da lopovu kaže da je lopov. A već u sljedećoj noveli otkriva se umalo kobna storija o padu trudne majke u podrum kroz nepričvršćene daske poda, što se umalo moglo kobno završiti po nju i dijete. I u drugim novelama se otkrivaju draži seoskog života, pa tako saznajemo da je glavni junak romana, i autor romana, jedva izbjegao tragičnu smrt i zbog jednog pada sa drveta, i balvana ispod kojih je umalo izgubio život; a u jednoj noveli je opisan i stvarni događaj kako ga je bio prekrio cio roj pčela koje su napustile košnicu, pa takve storije predstavljaju naturalistički date prizore seoske svakodnevice, u kojoj se život lako može izgubiti na hiljadu i jedan način.

Upravo zato Đurić u noveli „Moglo je biti i drugačije” zaključuje: „Život je bure baruta. Uvijek bezbrižno postojiš jedino dok si u majčinoj utrobi. Sve ostalo je pitanje trena – kada će i šta eksplodirati, krenuti dobru ili se zlu namjeriti.”

U daljem toku Đurićev roman se pretvara u svojevrsnu enciklopediju seoskog života, spomenar lijepih i manje lijepih događaja, i pomalo liči na čuveno djelo iz istorije ruske kulture „Domostroj”. Riječ je o knjizi, pisanom spomeniku ruske književnosti 16. vijeka, zborniku pravila, savjeta i pouka o načinu života ruske porodice. I Đurićev roman je svojevrsni crnogorski „Domostroj”, i to druge polovine dvadesetog vijeka, iz kojeg se može mnogo naučiti o načinu bitisanja kakvog više nema, ili ga je sve manje zajedno sa procesom odumiranja sela na našem tlu.

Iz kaleidoskopa novela, iz kojih izvire žal za prošlim, saznajemo za mnoge egzotične detalje iz kojih provijava neko bolje vrijeme, u kojem je postojalo veće poštovanje u familiji, i više ljubavi među ukućanima. U masi detalja saznajemo i kako se nekad ručavalo u seoskoj porodici („Djeca da jedu”), to jest, da su roditelji, sjedeći za stolom, uvijek prvo čekali da djeca jedu. U noveli „Nije bilo za bacanje” pisac ukazuje na vječno prisutnu bojazan da familija ne ostane gladna uz savjete da se i mrvice čuvaju: „Znalo se da su tu i mrvice važne. Odmalena smo naučili da sa malo začinimo ono veće, ili, kako su to tada govorili roditelji – smočite, djeco. U prevodu, to je značilo – pomalo, da bi bilo i za sjutra, ne prosipaj jer nema više, čuvaj jer nema drugog, nauči da se i od malo osjećaš sito. I zaista, bili smo siti. Od mrvica su najslađe pogače.”


(Nastaviće se)

---