Priredio: dr Vukić Ilinčić
Miomir Dašić se upisao u Beransku gimnaziju poslije uspješno položenog prijemnog ispita u junu 1941. godine. Naime, škole su u Crnoj Gori nastavile sa radom, odmah nakon zavođenja italijanske okupacije. Međutim, opštenarodni ustanak u julu 1941. godine poremetio je planove italijanskih okupatora, pa i za rad u školama nije bilo uslova tokom školske 1941/1942. godine.
Poslije sloma Trinaestojulskog ustanka (avgusta 1941. godine) u reokupiranim Beranama italijanska divizija Venecija uselila se u zgradu gimnazije. Ipak, okupatorska italijanska vlast organizovala je nastavu gdje je za to bilo uslova. Iako nije bilo redovne nastave u gimnaziji, omogućeno je privatno polaganje ispita, od prvog do osmog razreda, kao i maturskog ispita, pod šatorima, na poljani Talum. Miomir Dašić je položio prvi razred, a drugi razred je učio školske 1942/1943. u zgradi gimnazije. Međutim, u martu 1943. godine, zbog dolaska brojnih njemačkih snaga u Berane, iz bezbjednosnih razloga Dašić je napustio školu, kao i mnogi drugi učenici.
Dašić je gimnazijsko školovanje nastavio školske 1944/1945. godine, a maturski ispit je položio u Višoj realnoj gimnaziji u Beranama u junu 1949. godine. Maturantima njegove generacije koji su polagali maturski ispit u avgustu iste godine u svjedočanstvima je pisalo da su je završili u Ivangradu, pošto je 13. jula naziv grada promijenjen u čast komunističkog prvaka Ivana Milutinovića.
Grad je, inače, nosio to ime sve do 1991. godine, kada je na inicijativu Miomira Dašića i još osamdeset istaknutih naučnika i drugih javnih i kulturnih poslenika, Skupština opštine Ivangrad raspisala referendum na kom je odlučeno da se vrati prvobitno ime – Berane.
Poslije završetka gimnazije, Miomir Dašić je želio da studira medicinu (ta želja, kao što se često dešava, ostvarila mu se preko sina Žarka, doktora medicine i specijaliste, kao i profesora na Medicinskom fakultetu – primj. V.I.), ali odlukom Ministarstva prosvjete Vlade NR Crne Gore upisuje istorijske studije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Radilo se, inače, o planskom upisu na studije, prema potrebi za kadrovima određenih struka. Ipak, studije istorije brzo je zavolio.
Slušajući predavanja znamenitih profesora, Miomir Dašić je poželio da i on jednog dana uđe u naučne tajne prošlosti. Profesori su mu bili: Georgije Ostrogorski, vizantolog svjetskog glasa, Viktor Novak, jedan od najpoznatijih paleografa i stručnjaka za druge pomoćne istorijske nauke, ne samo kod nas već i u Evropi, Vasa Čubrilović, poliistorik, dostojan naslednik svog čuvenog profesora Vladimira Ćorovića, Jorjo Tadić, opšte istorije i evropske kulture, Mihailo Dinić, poznati medijevista, zatim nešto mlađi medijevista Ivan Božić, kasnije ugledni akademik, Miloje Vasić, arheolog svjetskog ugleda (i njegov đak Branko Gavela).
Klasične jezike, grčki i latinski, i antičku kulturu slušao je i ispite polagao kod akademika Miloša Đurića, našeg najpoznatijeg heleniste, Milana Budimira, nenadmašnog znalca antičke i balkanske istorije i filologa, Fanule Papazoglu, koja je kasnije postala član Srpske akademije nauka i umjetnosti, stručnjaka za stari vijek, kao i njihovog asistenta, kasnije čuvenog stručnjaka za balkanologiju, akademika Radovana Samardžića. Bila je to plejada koja je beogradsku istorijsku školu učinila velikom i vrlo cijenjenom u Evropi.
Beogradska istoriografska škola pedesetih i šezdesetih godina 20. vijeka postala je prestižnija od mnogih starih evropskih univerzitetskih škola, dostizala je rang istorijske škole analista pariske Sorbone. U takvoj školi Miomir Dašić je u roku završio studije (i pored toga što je tokom studijske 1950/1951. godine imao ozbiljnih zdravstvenih problema). Diplomirao je u januaru 1954. godine sa srednjom ocjenom 8,52 uz javnu pohvalu profesora Vasa Čubrilovića, šefa katedre za nacionalnu istoriju.
Po diplomiranju, Miomir Dašić je februara 1954. godine postavljen za profesora pripravnika u Višoj realnoj gimnaziji u Ivangradu (Beranama). Bio je prvi diplomirani fakultetlija iz svoje brojne generacije maturanata Beranske gimnazije. I u gimnaziji i u gradu dočekan je s velikom pažnjom. Punu godinu dana bio je jedini mladi profesor sve dok nijesu pristigli i drugi diplomirani profesori, ekonomisti, pravnici i drugi stručnjaci iz njegove i prethodnih generacija iz beranske gimnazije. Svi oni su s velikim entuzijazmom počeli da rade na kulturnom preporodu svoga grada i kraja – navodi se u Dašićevoj biografiji.(Nastaviće se)