Neodgovorna crnogorska vlast ne mari za troškove gradnje autoputa Bar–Boljare, odnosno prioritetne dionice od Smokovca do Mateševa, čime pokazuje da neodgovorno troši novac građana, ocijenio je u razgovoru za „Dan” poslanik Demokratske Crne Gore Momo Koprivica. On je kazao da od početka radova na jako važnom projektu postoje dvije anomalije, odnosno činjenica da se on radi na osnovu idejnog projekta. Koprivica ukazuje i na nedostatke Zakona o autoputu Bar–Boljare.
– Leks specijalis, to jeste Zakon o autoputu Bar–Boljare sadrži i neustavne odredbe, koje mogu čak ozbiljno destimulisati angažovanje domaće radne snage. Ne prepoznaje se ni strategija Vlade da se država zaštiti od ozbiljnog valutnog rizika. Vlada se uzda u to da ionako visok stepen kompleksnosti ovog projekta obeshrabri širu javnost da prati tokove izgradnje, a dodatnom netransparentnošću želi da zamagli velike prostore za proboj troškova. Izbjegavanjem parlamentarne kontrole Vlada je poslala signal da se boji nadzora. Ona će promovisati „crnogorski scenario” po kome narod gradi, a vlada se ugrađuje – saopštio je Koprivica.
On je kazao da to što se autoput ne radi putem koncesije ili javno-privatnog partnerstva znači da je sporna njegova ekonomska opravdanost, da privatne kompanije sumnjaju u potražnju za njegovim korišćenjem tokom životnog vijeka, ali i da su moguća ozbiljna prekoračenja troškova koje će odabrani metod javnog nabavljanja prebacati u dobroj mjeri na državu.
– To što se radi na osnovu ideje, a ne na osnovu detaljno razrađenog glavnog projekta, znači da nisu predviđene i specifikovane brojne okolnosti, a s obzirom na to da se radi o najsloženijem, najobimnijem i najdelikatnijem i dugotrajnom poslu, jeste put u drastičnu eskalaciju troškova i drastično narastanje rizika izgradnje – istakao je Koprivica.
Komentarišući visinu poreskog duga, Koprivica je kazao da je za to kriva isključivo politika vlasti.
– U pitanju je manjak volje da se nepristrasno naplate porezi i manjak znanja da se uvedu razumni porezi i efikasni mehanizmi za sprečavanje mahinacija. Od 258,8 milona eura, koliko je iznosio 2005. godine, poreski dug je narastao na 777,6 miliona eura. Nadležni organi su za sve to vrijeme imali dovoljno instrumenata za dobru naplatu, počev od blokade računa, prinudne naplate, pa do stečaja. No, u zamjenu za pritisak na politički nepodobne radnike i priloge za izborne kampanje, vlast je tolerisala privilegovanim preduzećima neplaćanje poreza i njihovo zastarijevanje. Takođe, nepotpuni zakoni su djelimični krivac. Mi nemamo pravilo o „zakonskom poreskom jemstvu” koje bi omogućilo da se poreska obaveza prevali na ono lice za koje se utvrdi da je zloupotrebom ovlašćenja onemogućilo naplatu poreza od datog preduzeća. Dalje, zašto nijesu stvoreni uslovi da se primijene norme o „sekundarnoj poreskoj obavezi” uvedene 2015 – poručio je Koprivica.
Koprivica se osvrnuo i na aktuelne probleme u željezničkim preduzećima.
– Pokazalo se da segmentacija jedinstvenog željezničkog preduzeća nije dala dobre ekonomske rezultate. Poslužila je za dobijanje pokojeg štrika na ime reforme, ali i za umnožavanje administrativnih službi i upravljačkih struktura da bi se o trošku građana i korisnika uhljebio partijski kadar i partijski vojnici. Nasuprot segmentacije, ako se objedine i koncentrišu resursi koji čine prirodnu cjelinu, upravo se mogu ostvariti ekonomske koristi u vidu ekonomije obima, ekonomije širine i sinergije koje dovode do obaranja troškova po jedinici proizvoda ili usluge. Loši primjeri su slati iz ovih preduzeća u vidu rotacija nesposobnih upravljača, famoznih pravilnika o rješavanju stambenih pitanja skrojenih prema potrebama direktora. Bez izbacivanja politike iz upravljačkih struktura, revizije poslovanja i polaganja računa za višemilionske minuse i poreske dugove, nema početnog uslova za ozdravljenje ovih preduzeća – istakao je on.
Umjesto cjepkanja jedinstvenog preduzeća koje samo služi za prehranu partijskih vojnika, naglašava Koprivica, u ozbiljnim zemljama se sprovode krovna upravljačka objedinjavanja u vidu modela poslovnog povezivanja javnih preduzeća, a njima rukovodi profesionalni menadžment na tržišnim principima.
B.MARAŠ
Neophodan zakon o porijeklu imovine
Crnoj Gori je prijeko potrebna nova privredna elita koja od države traži zakonitost i red, a ne bezakonje i privilegije, koja će svojim bogatstvom bogatiti, a ne razarati okolinu.
– Zato je neophodan zakon o porijeklu imovine. Moramo izgraditi svijest da radnu snagu treba motivisati, a ne eksploatisati. Gramzivost režimskih favorita ostavlja sprženu zemlju. Nema spasa ako se što prije ne dese demokratske političke promjene. Bez toga nema uvođenja reda i poštenog poslovanja i ukidanja sistema ucjena. Moraju se iz privrede odstraniti bezakonici koji u društvenim neprilikama vide svoju jedinu ličnu priliku. Dalje, neophodno je poboljšati poslovno okruženje i ukloniti prepreke za ulazak koje postavljaju režimski favoriti destimulišući domaće i inostrane ulagače. Režim upravo tajkunima isporučuje najslađe dobro svih monopolista: miran život bez konkurencije – naglasio je Koprivica.
Politika za povećanje zaposlenosti, kako je kazao, osim izgradnje stimulativnog regulatornog i makroekonomskog okvira, mora počivati na smanjenju ukupnog poreskog opterećenja rada.
– Nerazumni nameti na rad guše privredu. Stoga treba propisati neoporezivi dio zarade. Time bi se podstakli poslodavci da zapošljavaju nove radnike, posebno one niskokvalifikovane koji su danas u ropskom položaju, nažalost, ali i da prijavljuju svoje radnike i izlaze iz sive ekonomije. Uz to bi se ostvarila i progresija u oporezivanju, tj. oni koji imaju veće mogućnosti treba i više da plate na ime poreza– zaključuje Koprivica.