Dokumentaciono-informacioni centar Veritas saopštio je da su u agresiji hrvatskih oružanih snaga „Bljesak” na srpsku oblast zapadna Slavonija 1. maja 1995. godine ubijene ili nestale 283 osobe, od kojih 114 civila, a da su hrvatski generali koji su akciju isplanirali i izveli prema nalogu rukovodstva Hrvatske, još na slobodi, ovjenčani slavom hrvatskih nacionalnih heroja.
Među osobama koje su ubile hrvatske oružane snage u ovoj akciji je 56 žena, osmoro djece i 75 ljudi starijih od 60 godina, a rasvijetljena je sudbina samo 162 žrtve.
U saopštenju se navodi da je 1. maja 1995. godine na ovu oblast, koja je bila pod zaštitom UN, protiv zapadnoslavonskih Srba, sa oko 15.000 žitelja i oko 4.000 vojnika, krenulo više od 16.000 pripadnika hrvatskih oružanih snaga.
Zaštitne snage UN, na vrijeme upozorene od hrvatskih generala, povukle su se na bezbjedna mjesta, prepuštajući svoje štićenike na milost i nemilost agresoru, a narod zapadne Slavonije, sjećajući se Jasenovca iz 1941. godine i Pakračke Poljane iz 1991. godine, krenuo je u egzodus prema Republici Srpskoj.
Na putu prema „mostu spasa” do rijeke Save, sustizale su ih avionske bombe, maljutke iz helikoptera, topovske granate i snajperski meci, dok su ranjenici klani ili gaženi tenkovskim gusjenicama.
Među nestalima se vodi još 121 osoba, od kojih su 52 civila, uključujući 24 žene.
Hrvatski generali
Luka Džanko,
Marijan Mareković,
Mladen Kruljac i brigadir
Stjepan Gašljević, koji su po nalogu sada pokojnih
Franja Tuđmana,
Gojka Šuška,
Janka Bobetka,
Imre Agotića i
Petra Stipetića, isplanirali i izveli akciju pod zvučnim nazivom „Bljesak”, još su na slobodi, ovjenčani slavom hrvatskih nacionalnih heroja.
Rezolucijom 994 od 17. maja 1995. godine, Savjet bezbjednosti UN zatražio je od Hrvatske da povuče svoje snage iz zone pod zaštitom UN, a od sukobljenih strana da se povuku iz zone razdvajanja uspostavljene Zagrebačkim sporazumom o primirju iz 1994. godine, ali je Hrvatska to ignorisala.
Sve navedene činjenice bile su poznate i Haškom tužilaštvu, koje nikada nije otvorilo intenzivnu istragu za zločine u toj akciji, kao što ni Savjet bezbjednosti UN nikada Hrvatskoj nije uveo kaznene sankcije zato što je, kao članica UN, izvršila agresiju na zaštićenu zonu organizacije kojoj je i sama pripadala.
– Uz dužno žaljenje svih ratnih žrtava, već 26 godina postavljamo ista pitanja: ko to i zašto pravi razliku između civilnih žrtava u Zagrebu i Okučanima i po kom kriterijumu međunarodni i nacionalni sudovi procjenjuju ko i kada krši zakone i običaje koji regulišu vođenje rata – navodi Veritas.
RTRS
)){kind=small}
