Direktorka NVO SOS telefon Podgorica Biljna Zeković kazala je u razgovoru za „Dan” da je SOS telefon Podgorica u dosadašnjem periodu pandemije imao za oko 30 odsto povećan broj prijavljenih slučajeva nasilja u porodici. Upozorila je da moramo biti svjesni činjenice da je i brojka od preko 2.000 otkrivenih djela nasilja u porodici na godišnjem nivou samo vrh ledenog brijega, te da je porodično nasilje mnogo rasprostranjenije nego što se to naizgled čini.

– Mjere Vlade su u velikoj mjeri uticale na funkcionisanje porodica posebno u situacijama u kojima su oba bračna partnera ostala bez posla, ili im je uveden rad od kuće i slično, jer se stvorio prostor za dugotrajnije i učestalije nasilje u porodici. Ženama žrtvama nasilja je takođe, zbog stalne prisutnosti partnera, u velikoj mjeri otežana mogućnost da pozovu pomoć. Ono što posebno zabrinjava jeste nevidljivost djece koja su svjedoci i/ili žrtve nasilja u porodici, što se jasno može zaključiti iz činjenice da nasilje, kada su djeca u pitanju, najčešće prijavljuju osobe koje nisu članovi porodice, a što nas opet dovodi do zaključka da je strah od nasilnika najjači mehanizam prikrivanja nasilja. Ono što je karakteristično za pozive je to što se značajno povećao broj poziva građana koji prijavljuju nasilje koje čuju ili mu svjedoče. Takođe se promijenila i priroda pomoći koja se traži. Osim fizičkog, psihičko nasilje koje karakterišu svađe i konflikti među partnerima, ali i roditeljima i djecom, posebno adolescenatima, došlo je do izražaja. Neke od porodica su istakle materijalnu ugroženost prouzrokovanu nedostatkom sredstava za osnovne životne potrebe. Kod razvedenih bračnih partnera iskomplikovano je viđanje djece koja su najčešće dio domaćinstva majke.

Ono što je prepoznatljivo u ovom periodu su pritisci porodice, rodbine i prijatelja na žene „da nije vrijeme da prijavljuju nasilje, jer sada je prioritet sačuvati zdravlje i život porodice“, što ukazuje na činjenicu da je ovom pandemijom „duh partijarhata izašao iz boce“ što će za poslediću imati „očuvanje porodice“ po svaku cijenu, pa i po cijenu trpljenja najtežih oblika nasilja – istakla je Zeković.

Odgovarajući na pitanje o odgovoru nadležnih, Zeković kaže da oblast ozbiljne zabrinutosti koja je tokom pandemije u neočekivano visokoj mjeri isplivala na površinu jeste nespremnost državnih organa da pruže adekvatnu podršku i zaštitu žrtvama nasilja.

– Oslabljeni kapaciteti nadležnih institucija zbog pandemije Kovida-19 prouzrokovali su sporost u postupanju, sve veći broj procesuiranih predmeta u redovnom postupku koji predugo traje, umjesto po hitnom postupku kako nalaže problematika nasilja u porodici, manji broj izrečenih zaštitnih mjera zabrane prilaska i udaljenja iz stana, kako se, pretpostavljam, ne bi ugrozilo zdravlje počinioca nasilja... Problem dodatno otežava preopterećenost policijskih službi različitim dužnostima koje su im tokom ovog perioda date u nadležnost pa se dešavalo da uz veliki napor dobijete dežurni policijski broj. Ako uz sve ovo dodamo određene nedostatke u samom zkonodavstvu, još visok nivo nesenzibilisanosti službenika zaposlenih u državnim organima, blagu kaznenu politiku, neobaviještenost žrtava nasilja o njihovim pravima, svakako ne možemo reći da smo zadovoljne odgovorom nadležnih na pojavu nasilja u porodici.

Zbog svega navedenog neophodno je poboljšati kvalitet zakonodavnog okvira, posebno Krivičnog zakona u dijelu mehanizama zaštite od nasilja u porodici gdje imamo jedan neshvatljivi paradoks. Naime, kod prekršajnih djela nasilja u porodici, koja su po pravilu djela manje težine, imamo zaštitne mjere udaljenja iz stana ili zabranu prilaska koje se izriču i stupaju na snagu odmah, a kod krivičnog djela koje podrazumijeva daleko teži oblik nasilja, gdje je ugrožen život i tijelo oštećene, ove mjere stupaju na snagu tek nakon pravosnažnosti presude. Imajući u vidu da krivični postupci traju mjesecima pa čak i godinama, jasno je da su zaštitne mjere na ovaj način potpuno obesmišljene – ocijenila je Zeković.

Dodala je da je važno žrtve nasilja uvijek obavještavati o njihovim pravima, posebno o pravu na besplatnu pravnu pomoć čije je korišćenje neopravdano i nedopustivo malo u oblasti porodičnog nasilja.

– Treba istaći da žrtva porodičnog nasilja ima pravo na besplatnu pravnu pomoć koja uključuje i advokatsko zastupanje pred sudom i u krivičnom i u prekršajnom postupku, a da bi je dobila jedino što joj je potrebno je dokaz da je žrtva nasilja. Potrebno je istaći i značaj specijalizovanih servisa podrške za žene žrtve nasilja koje obezbjeđuju ženske nevladine organizacije. U okviru usluga naše organizacije osoblje pruža podršku i pomoć žrtvama nasilja, koja pored savjetodavnih usluga obezbjeđuje i emocionalnu podršku koja je u ovim trenucima za korisnice jako važna. Uz saglasnost korisnice slučaj posredujemo ka institucijama sistema i radimo na brzom suzbijanju/prekidanju nasilja. Korisnicama garantujemo anonimnost i povjerljivost, poštujući prije svega njihova prava i integritet – ističe Zeković.

M.M.K.

---

Najugroženiji žene i djeca
Zeković kaže da su najugroženija korisnička grupa kojom se bavi SOS telefon Podgorica žene i djeca, žrtve porodičnog nasilja.

– Za period od marta pa zaključno sa septembrom, SOS telefon Podgorica je pružio podršku za ukupno 114 korisnica/ka i to informisanje, psihološku podršku, individualno savjetovanje, pravno savjetovanje, prijave prema CSR, prijave prema Centru bezbjednosti. Prirode slučajeva su bile različite i obuhvatale su fizičko i psihičko nasilje, seksualno nasilje nad ženama, ali i maloljetnim licima – izjavila je Zeković.