NIKŠIĆ – Nadam se da mi četvoronogi nikad neće uraditi ono što su dvonogi, kazao je, u razgovoru za „Dan“, Nenad Kovačević, mještanin Vilusa kod Nikšića. I dok našu ekipu srdačno dočekuje na svom imanju, ne plašeći se od virusa korona, priča nam o golgoti koju je prošao, jer nije ćutao kad je to „bilo obavezno“. Danas, kaže, odmara od „dvonogih“ i kako-tako uživa u svom novom poslu farmera koji gaji romanovsku ovcu. Na graničnom prelazu Ilino brdo kod Vilusa radio je kao carinik i to u vremenu kada je na svega nekoliko kilometara odatle bijesnio rat, a narod Hercegovine bio u nevolji. Trudio se da pomiri propise i želju i potrebu bratskog naroda da preživi.

– Veliko je njima bilo doći u Crnu Goru i uzeti vreću brašna, a bilo je nas koji smo im smetali tome. Nastojao sam da budem čovjek, vidio sam puno gluposti, mnogo čega. U jednom trenutku možda je trebalo i da ćutim, možda nije trebalo da pričam o nekom švercu, lopovluku, nažalost, progovorio sam, priča Kovačević.

To mu se obilo o glavu, stavljen je na stub srama, optužen je za šverc cigareta i, umjesto heroja, postao je lopov. Jedan dan je proveo u pritvoru u Podgorici, a jedan u spuškom zatvoru i to su mu, ističe naš sagovornik, bili najljepši dani u životu. Počelo je suđenje tokom kojeg je oslobođen svake krivice jer nije bilo dokaza, ali je ostala bol u duši. Ostao je i bez posla zbog čega ne žali, ali žali za izgubljenim vremenom. Po struci je mašinski tehničar, ali nikada nije ništa radio što je vezano za mašinstvo. Svojevremeno je bio i šef Mjesne kancelarije Vilusi, a i bibliotekar u biblioteci Spomen-doma u tom mjestu kada mu je pripala čast da prvi napravi popis skoro osam hiljada primjeraka knjiga svih žanrova. Nakon posla na carini, odlučio se, a to mu je jedino bilo i preostalo, da iskoristi imanje koje posjeduje u Viluškoj pjaci. Gradnja novog puta prolazila je kroz dio njegovog imanja, pa se od dobijenog novca i uz kreditno zaduženje odlučuje za stočarstvo. Međutim, ni to nije krenulo kako je očekivao.

– I poslije svega odlučio sam se za te četvoronoge i napravio sam štalu, zadužio sam se kreditom. Iz Srbije sam kupio krave, simentalsku rasu, jednu sam plaćao po 2.300 eura. Kupio muzilice, laktofrize i sve je bilo dobro do trenutka dok me opet dvonogi ne iznevjeriše. Obećaše mi da će mi otkupljivati mlijeko, faktički potpisasmo protokol, ali otkupa ne bijaše. Kažu ne isplati im se da u Viluse iz Nikšića dolaze dnevno za 300 litara mlijeka, prisjeća se Kovačević nevolje kroz koju je prošao.

Šest mjeseci njegova supruga se trudila da napravi sir kako bi prodali da prežive i vrate kredit. Kovačević kaže da su za to vrijeme bili u gubitku oko 18.000 eura.

– Bio sam prinuđen da rasprodajem krave, i to nizašta, jednu sam prodavao za 500 eura. Moja supruga pročita negdje u novinama o romanovskoj ovci i predloži da njih kupimo. Kako nisam imao novca, dvije krave sam mijenjao za tri ovce. Tako je počelo i danas, dvije godine potom, od te tri imamo ih oko 50, ističe Kovačević.

B.B.

---

Zahvalnost Hercegovaca vrednija od svega


Kovačevićeve golgote prisjeća se i sadašnji šef MZ Tomislav Bulajić.

– Svaki Hercegovac koji je došao pitao je za Nenada. Uvijek bi govorili da mi ovdje ne znamo koliko im je valjao u vremenu rata, spasavao ih je. S njihove strane zaslužuje svako priznanje, a s ove naše je osuđen, kazao je Bulajić.

Kovačević je i danas uvijek rado viđen u Hercegovini, a samo u Trebinju ima pet-šest kumstava.

– U herecgovačkom Manastiru Duži kumoao sam na krštenju jednoj djevojčici. Kad smo izlazili iz hrama, prišla nam je starija žena, ali prvo meni i poljubila me u ruku. Nisam je poznao pa sam joj rekao da je pogriješila, a ona me nazva imenom i kaže mi: „Nisam, znaš li koliko smo puta zahvaljujući tebi ručali!“. Veće mi priznanje ne treba, kaže Kovačević.


Teško živi, ali uporan
Kovačevićeva supruga samo povremeno radi, tako da njihovo domaćinstvo i nema nikakvih prihoda, a kredit se mora otplaćivati. Nenad ističe da preživljavaju tako što proda ponešto od imanja, a nada se da će uskoro imati prihoda od stada. Romanovska ovca je inače visokoplodna rasa, ne treba posebno da se hrani, a Kovačević vjeruje da će se njegova upornost isplatiti.