Danom proglašenja privremenih mjera radi suzbijanja širenja virusa korona prestala je s radom i NVO „Adria” koja brine o osobama sa kombinovanim smetnjama u razvoju.
Predsjednica udruženja
Marta Anđelić ističe da nemaju uslova da rade, da su korisnici u svojim kućama i da se povremeno čuje sa njima.
– Znam koliko vole da dolaze u prostorije udruženja i koliko im to sada nedostaje. Nažalost, svi znamo kakvo je njihovo stanje, i da su inače izolovani iz društva. Ovo je sada još jedna dodatna izolacija i veliki psihički pritisak, kako na njihove roditelje, tako i na njih same. U kontaktu sam s njihovim roditeljima, pitala sam kako provode vrijeme, nekima daju malo više terapije, jedni leže, drugi gledaju televiziju... Dvoje od njih imaju kuću i mogu da izađu u dvorište, drugi sjede u stanu, gledaju programe, kao i moj sin
Vladimir. Loša činjenica je da su dani duži i oni bi najrađe izašli napolje. Ovo je zaista nezgodna situacija, jer je za njih jako bitna komunikacija s drugarima i kontinuitet u radu – kaže Anđelić.
Ističe da će, kada sve ovo prođe, biti mnogo teže da korisnici ponovo uspostave sve kontakte, jer uz izolaciju dolaze i dodatne psihičke smetnje.
– Moraćemo po povratku u naš boravak da dezinfekujemo prostorije, moći će svako od njih da sjedi za jednim stolom, eventualno dvoje za velikim stolom. Ne znam šta da kažem, jer je to kategorija o kojoj niko ne vodi računa. Ja to uporno govorim, i upućujem na podržano stanovanje kako bi njih dvoje ili troje bilo u istoj kući. U našem boravku su imali međusobnu komunikaciju, i to obožavaju. Sad toga nema i ponovo su upućeni na užu familiju. Mnogi od njih ne koriste ni mobilni telefon da bi mogli da se čujemo, da malo promijene, da se s njima priča ili, recimo, na Vajber da se vide jednom dnevno ili u dva dana. Najvažnije je ipak da se čuvaju i da su dobro, i najbitnije je da se pridržavaju svih mjera koje su nadležni donijeli, ističe Anđelić.
Ona podsjeća da kubure s finansijama, ali da su na vrijeme predali dokumentaciju za sve raspisane konkurse kod nadležnih ministarstava i Zavoda za zapošljavanje Crne Gore.
– Opština je prva produžila rok za predaju projekata, ali na naše udruženje, koje ima poseban status, to ne utiče, jer smo svakako morali predati plan i program rada do kraja 2019. godine, što smo i uradili. Ne znam da li su ta dokumenta došla na mjesta na koja su upućena zbog nastale situacije, ali se nadam da neće biti problema – istakla je Anđelić.
D.S.
Očekuju podršku od Opštine – U udruženju je šest korisnika koji dolaze u naš boravak, i dvoje kod kojih se povremeno ide. Međutim, nema ljudi koji bi radili s njima, jer nemamo od čega da ih platimo. Ja od 2001. godine potenciram Dnevni centar, ali to nekako traljavo ide, često se odluke mijenjaju. Prošle godine srela sam se s ljudima iz Opštine. Nama treba centar koji nama odgovara, gradu, potrebama, a ne kako su to neki drugi napravili. Ima mnogo ugroženih, jer nisu ugrožene samo osobe sa smetnjama u razvoju, već ima i starih i bolesnih koji žive sami u svojim domaćinstvima, a koji bi mogli biti u kućnoj zajednici, njih dvoje ili troje da živi. Lakše bi bilo i Crvenom krstu i Centru za socijalni rad i Opštini. Ali tako je kad se nema sluha od onih od kojih bi to trebalo očekivati. Imam iz Opštine uvjeravanja da će nam pružiti maksimalnu podršku i to me raduje – kaže Anđelić.