- Piše: Đole Peruničić

Dobro je poznato da je Crna Gora oduvijek bila siromašna zemlja i da je izdržavana od Rusije. Rusija je hranila i branila. Kada je došao kukuruz iz Rusije, kralj Nikola je odredio Sulu Radova da podijeli kukuruz pravilno „kao Bog“. Sula je kukuruz dijelio na ovaj način koliko je ko imao, on mu je još toliko davao. Ako neko nije imao nimalo, on mu nije dao ništa. Govorio je „kad ti Bog nije dao ništa, ne dam ti ni ja“.

E, pa po ugledu na Sulu, nedavno je predsjednik stambene komisije u Vladi Crne Gore, dobio zadatak, vjerovatno od gospodarčića, da podijeli stanove i povoljne kredite članovima vlade i ministrima. Ko je imao stan, on mu je dodjeljivao još po jedan, a onima koji su imali po dva stana dijelio je još toliko.

Povoljne kredite su svi oni nemilice dobili, po veoma povoljnim uslovima. Ko nije imao stan, ili kredit, taj nije dobio ništa. Dakle, poput Sule i ovaj vajni predsjednik stambene komisije podijeli kredite i stanove, a da nije ni trepnuo, niti se postidio, već jedva mucajući sastavi dvije rečenice i saopšti da će oni tako raditi i ubuduće. On teško može da pravilno sastavi nekoliko rečenica, ali zato lijepo pročita ako mu ko napiše. Veoma je poslušan i odan gospodaru, zato je dosad opsluživao više ministarstava, jer takve poltrone gospodarčić cijeni i oni su uvijek u upotrebi. Dokle? Vidjećemo!

Nego, da vidimo šta se ovih dana dešava sa Predlogom zakona o slobodi vjeroispovijesti koji je Vlada stavila u skupštinsku proceduru. Možete zamisliti da o vjeri donose zakon oni koji ne vjeruju ni u Boga ni u ljude, već samo u bogatstvo koje su stekli pljačkajući svoj narod i državu. E, pa zar takvima ovaj mrčni narod treba da dozvoli da mu uređuje vjeroispovijest?! Nego, to je od davnina poznato da su se vlastodršci Duklje i Zete priklanjali onoj vjeri koja je mogla da im sačuva stečena bogatstva i posjede. Kneževi Duklje i Zete išli su kod pape da prime krunu, a vlastelini su primali katoličanstvo. Dakle, vjera im je bila samo osnov da sačuvaju svoje privilegije. Poslednji vladar Zete Đurađ Crnojević pokupio je dragulje iz dvora i manastira i sa familijom odselio za Veneciju. Tako je učinio i kralj Nikola. Sav novac i zlato ponio je sa ženom i ćerkom za Italiju, a kasnije sramno potpisao kapitulaciju Crne Gore i ostavio je na milost okrutnom neprijatelju koji je napravio nezapamćena razaranja i ubistva.

Kraljevi sledbenici koji su ostali u zemlji, a najverovatnije po njegovom nalogu, pristupili su dovođenju fratara iz Hrvatske kako bi katoličili žitelje Crne Gore. Svojstveno je dijelu Crnogoraca, posebno onima koji bi da sačuvaju bogatstvo i privilegije, da promije „vjeru za vjeru“. Tada je tu ideju osujetila bratska Srbija i gladni i izmučeni narod primila pod svoje skute.

Dakle, mnogi su prelazili iz pravoslavlja u katoliziciam i obratno, zavisno od potrebe. Kada je ovim prostorima zavladalo Osmansko carstvo, onda su mnogi vlastelini primili islam i tako sačuvali bogatstvo i privilegije, ko zna kako stečene.

Većina Crnogoraca se odricala vjere za vrijeme titoizma, pa su mnogi bezdušnici i maloumnici skrnavili i uništavali crkve i manastire. Sveštenstvo se žalilo patrijarhu u Beograd, a on je direktno pisao Titu i navodio primjere vandalizma prema svetinjama. Tako, u dopisu piše da je jedan žitelj Dobričevine prekrečio freske u manastiru i u toku ljetnjih vrućina tamo ugonio goveda da planduju.

Drugi da bi se dokazao koliki je komunista, izvršio je veliku nuždu u crkvi na Ilinom brdu kod Pljevalja. E, pa možete zamisliti takve osobe koje su, bez obraza i pameti, skrnavile božja znamenja, a tadašnja vlast im je dijelila crkvene posjede, na kojima njihovi potomci danas žive.

Šta očekivati od sadašnjih vlastodržaca koji su pohitali u Vatikan da dobiju blagoslov za svoj „raj“, a ko zna šta su još udeverali s papom i šta od njih treba da očekuje ovaj narod?! Bezvjernici koje će predvoditi raspop Miraš Dedeić dovoljan su alarm da ovaj narod ustane protiv bezbožnika i očuva svoje svetinje.

---