-Piše: Milan Mišić
Dok ovih dana svodimo račune 2019, i gledamo u šolju 2020. ponovo doživljavamo i kolektivnu i pojedinačnu iluziju da se nešto staro završava i da počinje nešto novo.
To je prinuda koju nam nameće kalendar, dok su u suštini uzaludni i osvrtanje na ono što je prošlo i nastojanje da se predvidi ono što će doći.
„Šta smo imali” na globalnom planu je, manje ili više, jasno, kao i krajnji rezultat: nekako smo se svi provukli. Šta je na meniju od iduće srijede možemo samo da nagađamo. Pa da počnemo – koliko može da stane u ovaj tanjir koji prima samo oko 500 riječiâŚ
Najprije, Nova godina je 20. po redu u trećem milenijumu i u 21. veku. S njom počinje odbrojavanje treće decenije, a uz sve ovo još je i prestupna.
Glavne svjetske dileme za njenih 366 dana su da li će biti nove globalne recesije i da li će Amerika dobiti novog predsjednika, ili će se nastaviti (ne samo njene) muke sa starim.
Što se tiče prvog, konsenzus je da ćemo se, uprkos flertu sa krizom, opet nekako izmigoljiti. Globalna ekonomija, vele eksperti, nastaviće da raste, ali sporije od prvobitnih predviđanja – 2,9 odsto, po OECD-u, što je najniže od sunovrata iz 2008, dok MMF govori o „sinhronizovanom usporavanju i neizvjesnom oporavku”.
Strahovanja su umanjena poslije primirja u
Trampovom trgovinskom ratu sa Pekingom, a globalnom rastu će najviše doprinijeti dva azijska džina, Kina i Indija. Azija će po prvi put imati BDP veći od ostatka svijeta zajedno.
Američkom predsjedniku već u januaru predstoji suđenje u gornjem domu Kongresa. Iako je opšte uvjerenje da, zbog toga što njegova partija u tom domu ima većinu, neće biti opozvan, nema pouzdane računice koliko će to da ga košta kada Amerikanci 4. novembra budu glasali.
U Evropi, poslednji dan januara će donijeti konačni razvod Britanije od EU, čime će početi i preoblikovanje Unije kakvu znamo. To garantuje da ćemo u njenoj čekaonici ostati duže nego što smo očekivali. Mada se, ruku na srce, nismo baš pretrgli u sopstvenom evropeizovanju.
Stara godina je svugdje donijela suočavanje sa klimatskim promjenama. Minula jesen je i u Srbiji bila najtoplija od 1888, kada su počela meteorološka mjerenja, dok je zima zasad bezuba. Drugdje su srušeni rekordi iz 2018, dok su međunarodni napori da se, poslije istupanja Amerike iz Pariskog klimatskog pakta, postigne neki novi dogovor o zajedničkoj akciji, sasvim neuspjeli. Ali je zato za „ličnost godine” proglašena 16-godišnja Šveđanka
Greta Tunberg, što pokazuje da će borbu za spas planete sjutra voditi današnji tinejdžeri.
U 2020. desiće se i važan demografski međaš: po prvi put na planeti će biti više starijih od 30 godina nego onih mlađih.
Predstoji nam i godina sportskih spektakla: Olimpijada koja se (po drugi put) održava u Tokiju, kao i Evropski šampionat u fudbalu (koji će se igrati u 12 država). Biće i značajnih jubileja: 400 godina od početka kolonizacije kontinenta koji je otkrio
Kristofer Kolumbo, 50 godina od kako su se razišli „Bitlsi” – i 20 godina vlasti nekad anonimnog operativca KGB-a
Vladimira Putina.
Nama politički dramatičan završetak stare ne obećava bolju Novu godinu, što zaoštrava dilemu da li u novogodišnje slavlje ući kao optimista ili pesimista? Kao i uvijek, najbolje je biti realista, jer „nikada nije bilo da nekako nije bilo”. Srećna nam 2020!
(Autor je bivši glavni i odgovorni urednik „Politike”)
)){kind=small}
