Sve fabrike u Andrijevici, izgrađene u doba socijalizma, doživjele su uvođenje stečaja, a kasnije i potpuno zatvaranje. Među njima je i fabrika ventilacione opreme „Termovent“, koja je poslovala u sastavu istoimene kompanije iz Beograda. Preduzeće je godinama bilo rentabilno i upošljavalo oko 160 radnika. Međutim, februara 2004. godine, zbog neizmirenih obaveza prema povjeriocima, uslijedilo je uvođenje stečaja. Fabriku je 2007. godine za 310.000 eura kupila beogradska „Montaža“, iako je imovina andrijevičkog „Termoventa“ procjenjivana na milion i po eura. Nakon toga kapije ovog nekad uspješnog privrednog kolektiva, sa proizvodnim halama koje zahvataju površini od 5,5 hiljada metara kvadratnih, bile su zatvorene. Od prije nekoliko godina u pogonima bivšeg „Termoventa“ podgoričko preduzeće Biotel D.O.O. organizovalo je proizvodnju peleta, upošljavajući tridesetak radnika.

Bivši radnici „Termoventa“ tvrde da je privatizacija ovog kolektiva sprovedena na nezakonit način i da su oni zbog toga pretrpjeli ogromne štete.

– U „Termoventu” je prilikom stečajnog postupka grubo narušen zakon, jer stečaj nije uveden u čitavu kompaniju, čije je sjedište u Beogradu, već samo u pogon u Andrijevici. Nakon toga fabrika u Andrijevici je prodata kao tuđa imovina iako je ona, jedan kroz jedan, bila u vlasništvu beogradskog „Termoventa“. Znači da su moćnici prosto oduvali pogon u Andrijevici. Takođe, radnici su otpušteni s posla bez primjene adekvatnog socijalnog programa. Uz to, radnicima nijesu dodijeljene akcije, što sve zajedno govori da je fabrička imovina otuđena na nezakonit način, a radnici gurnuti u socijalnu bijedu – navode bivši radnici.

Podsjećajući da su najbolje godine života proveli na Zavodu za zapošljavanje, bivši radnici tvrde da je fabrika mogla uspješno da radi da je za tako nešto država pokazala dobru volju.

– Nas u šali nazivaju zavodnici, jer smo pola života proveli na Zavodu za zapošljavanje, primajući po 33 ili 97 eura. Ta mizerna primanja vrijeđala su ljudsko dostojanstvo i dovodila u pitanje naš biološki opstanak. Sve se to dešavalo iako je fabrika uspješno mogla da posluje da je država kojim slučajem imala ozbiljniji pristup rješavanju određenih problema. Ovako su profitirali jedino moćnici koji su za male pare prigrabili milionsku imovinu – zaključuju bivši radnici.

D.J.

---

Diskriminacija radnika
Bivši radnici „Termoventa“ kažu da su uzaludno tražili da se prema njima primijene zakonske odredbe kao u nekim preduzećima u Podgorici i drugim većim gradovima.

– Nama je oduzeto elementarno pravo, a to je pravo na rad. Zato smo tražili da se izvrši prodaja fabričke imovine i da se radnicima, u skladu sa godinana radnog staža, isplate otpremnine, jednako kao radnicima KAP-a i svim privelegovanim preduzećima. Tim prije, jer mi radnici iz Andrijevice sebe smatramo punopravnim građanima Crne Gore. Tražili smo ukidanje diskriminatorskog odnosa prema radnicima iz sjeverne regije, jer tu žive ljudi koji nijesu u stanju da odgovore osnovnim životnim potrebama, ali to nije urodilo plodom – naglašavaju bivši radnici.