Sociolog Željko Lučić bio je gost 12. izdanja tribine Matice srpske „Bios teoretikos”. Lučić je u knjižari Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori izlagao na temu „Od javnog mnjenja ka formiranju društvenih institucija”, ali, s posebnim osvrtom na prilike u Crnoj Gori. Pošao je od teze da u savremenom kontekstu spremnost pojedinaca na iznošenje mišljenja o temama od javnog značaja preduslov je građenja društva i države, a prije toga i formalnih i neformalnih institucija koje ovo dvoje obrazuje. „Međutim, priroda javnog mnjenja je uslovljena i u odnosu je međusobnog preoblikovanja s institucijama koje su, nadalje, u istom odnosu s globalnim društvom i cjelokupnim društvenim sistemom”, rekao je Lučić, ističući pritom da polazi od teze da je „glavna društvena i ekonomska institucija tržište”. Lučić dodaje da se uvijek mora imati u vidu pet karakteristika koje obilježavaju savremeni kontekst javnog mnjenja a to su trivijalizacija, komercijalizacija, fragmentarnost, spektakularnost i apatija javnog mnjenja, a od koje pate i društva razvijenija od našeg. Kada se izučava javno mnjenje, dodaje Lučić, polazi se ili od diskurzivnog modela, koji podrazumijeva razgovor i demokratske vrijednosti, sučeljavanje racionalnih stavova ili, od modela spirale tišine, gdje se kao ključni pojmovi javljaju konformizam, strah od izolacije, koncept društvene kontrole i mediji. Tu je posebno zanimljivo bilo čuti kako se spirala tišine očituje u crnogorskom društvu, odnosno našem javnom mnjenju. O tome je Lučić pričao na osnovu istraživanja koje je sproveo 2015. godine, a ispitanici, njih 256, „izjašnjavali” se vezano za tri tada aktuelne teme u crnogorskom društvu – pitanje legalizacije prostitucije, izbora vrhovnog državnog tužioca i zavještanja organa. Rezultati Lučićevog istraživanja samo su potvrdili ono s čim se svakodnevno susrećemo.
- Najupečatljiviji nalaz istraživanja je veoma nizak nivo ukupne učestalosti ispoljavanja mišljenja, srednja prosta vrijednost je 1,5 na skali od 1 do 5. Tek 4 bi se mogla okrakterisati kao neka značajnija učestalost ispoljavanja mišljenja – navodi Lučić. Sociolog dodaje da je spremnost iznošenja mišljenja na nešto višem nivou, no i dalje niska, pa se, dodaje on, može objašnjavati socijalno poželjnim odgovorima ili nedostatkom demokratskih mehanizama koji bi omogućili iznošenje mišljenja.
- Hipoteza da se javno mnjenje u Crnoj Gori dominantno formira pod uticajem faktora sredine je potvrđena, jer, nivo spremnosti na javno iznošenje mišljenja, kao i nivo sličnost mišljenja s drugima značajno se razlikuje od nivoa ukupne učestalosti iznošenja mišljenja - kaže Lučić, dodajući da je istraživanje pokazalo da je u Crnoj Gori potencijal za vođstvo u mišljenju veoma nizak, ali je zato znatno viša podložnost autoritetu, i iznosi 3,54 na skali od 1 do 5 što se rijetko sreće u bilo kojoj specifičnoj grupi a ne na opštem uzorku kao ovom.
- Ovo oboje pokazuje podložnost pritisku uticaja sredine na formiranje javnog mnjenja – kaže Lučić, između ostalog. Kod nas se za razliku od drugih sredina u kojima je sprovođeno slično istraživanje, i gdje se sada već kao standard pojavljuje činjenica da mlađi, imućniji i obrazovaniji muškarci lakše iznose svoje mišljenje u javnosti, pojavljuje sasvim suprotno. Naša specifičnost, dodaje sociolog, jeste i činjenica da za razliku od drugih društava, životni standard i radno mjesto utiču na srpemnost javnog iznošenja mišljenja.
Ž.J.
Zaključci istraživanja
- Zaključci ovog istraživanja su da je nivo spremnosti za demokratski i otvoren dijalog za formiranje javnog mnjenja u Crnoj Gori veoma nizak, formiranje javnog mnjenja je pod velikim uticajem konformizma, uticaj medija je kontroverzan, postoji nizak stepen povjerenja medijima, a visoka sličnost sa stavovima u medijima, uticaj glasina je veliki što traži dodatno istraživanje, kao i veza između obrazovanja i spremnosti za učestvovanje u formiranju javnog mnjenja – navodi između ostalog Lučić, pitajući se da li je ovome razlog tranzicija koju živimo, ne zadnjih 20, već kako on smatra 50 godina.