Ako se Nacrt zakona o privrednim društvima ne promijeni, odnosno ako se usvoji u sadašnjoj formi, izazvaće veliku glavobolju i probleme revizorima, ocijenio je profesor kompanijskog prava na Univerzitetu Mediteran Branislav Radulović. On je ukazao na neusklađenost između važećeg Zakona o reviziji i ponuđenog nacrta u dijelu odbora za reviziju, koji se ne pominje u važećem Zakonu o privrednim društvima.
– Prva razlika koja se može lako ispraviti jeste terminološka neusklađenost, pa se umjesto termina Odbor za reviziju koristi termin „Komisija”. Drugo, postoji sistemska kolizija jer stav 5 člana 169 u dijelu pod nazivom „Komisije odbora direktora” utvrđuje da odbor direktora društva od javnog interesa obavezno obrazuje komisiju za reviziju. Ovaj član je direktno u koliziji sa stavom 2 član 30 Zakona o reviziji koji precizno utvrđuje da revizorski odbor imenuje skupština akcionarskog društva, odnosno nadležni organ određen statutom društva – pojasnio je Radulović na juče održanom seminaru „Računovodstveni i poreski propisi”.
Treće, kako je istakao, nacrtom zakona se uređuje sastav i rad odbora za reviziju na način da se uvodi institut „nezavisni direktor” kao obavezni član odbora, što ne postoji u osnovnom zakonu o reviziji.
– Pritom, ovim članom utvrđuje se sastav Odbora za reviziju na način da predsjednik mora biti nezavisni direktor, a da najmanje jedan član mora biti lice koje je ovlašćeni revizor u skladu sa zakonom ili koje ima odgovarajuća znanja i radno iskustvo u oblasti finansija i računovodstva, a nezavisno je od društva u smislu člana 159 ovog zakona – rekao je Radulović koji je i član senata Državne revizorske institucije.
Istakao je da se nacrtom zakona restriktivnije eliminiše konflikt interesa ne ostavljajući mogućnost da zaposleni, akcionar ili član organa upravljanja budu članovi Odbora za reviziju.
Radulović je ukazao i da u Nacrtu zakona o privrednim društvima, koji je bio na javnoj raspravi od 12. jula do 30. septembra, nema odredbi o „odgovornosti revizora” koje postoje u važećem, čime se umanjuje odgovornost revizora za zaloupotrebe ili ako namjerno ili sa nepažnjom doprinese prevarnoj radnji.
– Revizor mora snositi odgovornost. Važeći zakon u stavu 2 člana kojim se određuje odgovornost revizora na način da revizor odgovara zbog zloupotrebe svog položaja ili ovlašćenja, posebno ako namjerno ili nepažnjom doprinese prevarnoj aktivnosti menadžera ili protivno zakonu objavi ili otkrije neovlašćenim licima poslovne tajne klijenta ili na drugi način doprinese nastanku štete za društvo i može biti tužen za naknadu štete zajedno sa članovima odbvora direktora i izvršnim direktorom – precizirao je Radulović.
On je poručio da pojedina rješenja treba provjeriti sa stanovišta standarda za oblast računovodstva i revizije.
– U članu 171 stav 3 navodi se da će se odredbe ovog zakona „kojima se uređuje status, organizacija i način rada odbora za reviziju, primjenjivati ako nijesu suprotne zakonskim propisima kojima se uređuje oblast privrednih društava” – što one sada, u postupku izrade ovog zakona, već jesu – rekao je Radulović.
Na kraju je istakao da Ministarstvo ekonomije i Ministarstvo finansija treba da usaglase ponuđena rješenja i izbjegnu koliziju dva sistemska zakona, prije usvajanja zakona i njegovog upućivanja u skupštinsku proceduru.
D.M.
Izvještaji se ne usvajaju
Nacrtom je, kako je kazao Radulović, predviđeno da skupština akcionara usvaja izvještaje revizora.
– Izvještaji revizora se ne usvajaju, već se razmatraju, i ovu koliziju treba eliminisati iz nacrta zakona – rekao je Radulović.