Svjedoci smo, poslednjih dana, sudskih i tužilačkih odluka po kojima su funkcioneri Demokratske partije socijalista (DPS) optuženi za zloupotrebu službenog položaja oslobođeni krivice ili osuđeni na male kazne za teška krivična djela. Tako su sud i tužilaštvo, u dva predmeta, oslobodili Nebojšu Radojičića, bivšeg gradonačelnika Nikšića, dok je njegov kolega iz Bara, Žarko Pavićević, osuđen na godinu zatvora zbog štete od 1,7 miliona eura. S druge strane, svjedoci smo da su sudovi za razbojništvo donosili presude mnogo veće od kazni koje su izrekli javnim funkcionerima. Tako je, prije nekoliko godina, sudija podgoričkog Osnovnog suda Jelena Perović Kovačević osudila Branislava Đurovića na godinu i tri mjeseca zatvora zbog teške krađe počinjene na račun Gabrijele Đukanović, inače supruge Aca Đukanovića. On se teretio da je sa klupe u Karađorđevom parku ukrao žensku tašnu, u kojoj su bile stvari u vrijednosti preko 3.000 eura. Drastičan je primjer Beranca Vujadina Dobrašinovića, koji je osuđen na četiri godine robije zato što je, na nezakonit način, eksploatisao vlastitu šumu.
Pravni zastupnik MANS-a i advokat Veselin Radulović ističe da kaznena politika sudova, uključujući i nedavno donesene odluke, pokazuje da naše pravosuđe ne radi na suzbijanju krivičnih djela, prvenstveno korupcije na visokom nivou.
– Štaviše, može se zaključiti da ovakve kazne, kao i one koje su izrečene poslije usvajanja sporazuma o priznanju krivice za korupciju na visokom nivou, više djeluju podsticajno i sigurno je da ne mogu uticati na bilo koga da takva krivična djela ne vrši, ako mu se za to ukaže prilika. Da je takav zaključak osnovan pokazuju i odluke sudova u nekim drugim predmetima u kojima nijesu bili optuženi visoki funkcioneri vladajuće partije. Između ostalog, potvrđuje slučaj Branislava Đurovića koji je dobio 1,3 mjeseca za krađu tašne, ali i slučaj Vujadina Dobrašinovića, koji je prije par godina sa svojom porodicom štrajkovao i tražio milost predsjednika države zato što je dobio četiri godine zatvora jer je nezakonito sjekao drva iz svoje šume kako bi prehranio porodicu. Tako proizilazi da javni funkioneri mogu iz državne kase da pljačkaju milione i da za to dobijaju smiješne kazne, koje im se naknadno umanjuju po raznim osnovama – navodi Radulović.
Funkcioner Demokratskog fronta Nikola Jovanović ističe da oslobađanje od krivice bivšeg gradonačelnika Nikšića Nebojše Radojičića nije nikakvo iznenađenje, imajući u vidu da režim u Crnoj Gori već više godina fingira borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala.
– Zbog otvaranja poglavlja 23 i 24 u pristupnom procesu bilo je potrebno da se procesuira određeni broj lica iz kategorije „krupniih riba” kako bi se EU poslao signal da postoji politička volja, pravosudno i institucionalno djelovanje u suzbijanju nezakonitih radnji javnih funkcionera. Za tu potrebu iskorišćeni su bivši gradonačelnici Budve, Bara i Nikšića, kao i određeni broj lica koja su sa njima povezana, i sudbinu svih tih sudskih procesa ne treba analizirati odvojeno. Svi oni su nanijeli višemilionsku štetu budžetu, a od svojih protivpravnih radnji su stekli enormne količine novca i nezakonito se obogatili. Čak i u slučajevima kada dođe do osuđujućih presuda, izrečene kazne nisu adekvatne pričinjenoj šteti po javni interes. Slučaj Svetozara Marovića i članova njegove porodice, koji su sklopili sporazume o priznanju krivice, drastičan je primjer kako je ovaj proces zloupotrijebljen, kazao je on.
Sva pomenuta lica kao funkcioneri DPS-a bili su krivično gonjeni jer su vršili krivično djelo zloupotreba službenog položaja.
– Krivični zakonik propisuje da ukoliko je vrijednost protivpravno pribavljene imovinske koristi nastala kao posledica zloupotrebe službenog položaja prelazi iznos od 3.000 eura, učinilac će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina, a ako prelazi iznos od 30.000, od dvije do 12 godina. Javnost neka sama sudi koliko su izrečene kazne u ovim procesima pravno utemeljene i koliko su pravedne – navodi Jovanović.D.Ž.
Oduzeti nelegalno stečenu imovinu
Jovanović skreće pažnju na centralno pitanje u svim ovim procesima, a to je neoduzimanje imovinske koristi koja je pribavljena protivpravnim djelom.
– Krajnji cilj sankcionisanja počinioca krivičnih djela protiv službene dužnosti jeste upravo oduzimanje nelegalno stečene imovine, jer niko ne bi trebalo da zadrži ono što je protivzakonito stekao. Ukoliko nemamo ispunjen taj krajni efekat u postupcima iz segmenta korupcije i organizovanog kriminala, onda ne možemo da govorimo o stvarnoj borbi na njihovom suzbijanju. Konstatujem da ne postoji politička volja da dođe do obračuna sa korupcijom i organizovanim kriminalom iz prosto logičkog razloga. Oni koji su rodonačelnici korupcije i organizovanog kriminala u Crnoj Gori ne mogu da budu ti koji će se sa ovim pošastima obračunati. Za to je potrebno da dođe do istinskih, demokratskih i sistemskih promjena, nakon čega bi prva, demokratski izabrana vlast imala priliku da se uhvati u koštac sa organizovanim kriminalom i korupcijom. Na ovaj način se pokušavaju zamazati oči međunarodnoj i domaćoj javnosti da je Crna Gora pravna država, dok ovakvi slučajevi nedvosmisleno dovode do zaključka da je politička elita van pravnog sistema i da se pravosudne institucije zloupotrebljavaju u političke svrhe – smatra on.