Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici uložilo je žalbu na presudu kojom je suspendovani komandant Specijalne antiterorističke jedinice Radosav Lješković osuđen na pet mjeseci zatvora jer je svjesno sakrio identitet „sajovaca” koji su brutalno prebili građane na nekoliko lokacija u Podgorici nakon razbijanja protesta DF-a. Tužilaštvo je u žalbi koja je upućena Višem sudu u Podgorici tražilo da se Lješkoviću izrekne stroža kazna, imajući u vidu posledice djela, kao i funkciju koju je obavljao prilikom izvršenja krivičnog djela.
– Tužilaštvo je u zakonskom roku izjavilo žalbu na presudu Osnovnog suda u Podgorici kojom je R.Lj. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci zbog krivičnog djela-pomoć učiniocu poslije izvršenog krivičnog djela – kazala je za „Dan” Danka Ivanović Đerić, tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici.
Lješkoviću je prijetila kazna od tri mjeseca do pet godina zatvora, ali je sud ocijenio da je, budući da ranije nije osuđivan, dovoljno da robija pet mjeseci.
Prvostepenu presudu izrekla je sudija Osnovnog suda u Podgorici Željka Jovović. Ona je Lješkovića oglasila krivim za krivično djelo pomoć učiniocu poslije izvršenog krivičnog djela.
U obrazloženju presude navodi se da je Lješković, ne preduzimajući radnje koje je bio dužan da obavi, sakrio imena službenika SAJ-a koji su na tri lokacije pretukli građane Milorada Mija Martinovića, Andriju Račića, Marka Rakočevića, Darka Šćepanovića, Branimira Vukčevića i Momčila Baranina.
Sudija Jovović je objasnila da je Lješković znao da su „sajovci” prema građanima nezakonito primijenili sredstva prinude, a da je on dao lažne podatke o okolnostima izvršenja tog krivičnog djela. Naime, suprotno zakonskim propisima, Lješković je dozvolio da 54 pripadnika SAJ-a sačine zajednički izvještaj o primjeni sredstava prinude nad Martinovićem. On je takav izvještaj, sa netačnim i nepotpunim informacijama, potpisao i predao načelniku Centra bezbjednosti Podgorica. Međutim, shodno propisima, „sajovci” su trebali da sačine posebne izvještaje sa svim detaljima o primjeni sredstava prinude, a Lješković je kao nadređeni trebalo da se izjasni o njima i ocijeni da li je primjena sile bila opravdana.
Osim toga, kako je kazala sudija Jovović prilikom izricanja presude, „sajovci” u zajedničkom izvještaju nijesu naveli detalje o primjeni sredstava prinude prema svim građanima za koje je utvrđeno da su ih pretukli u noći između 24. i 25. oktobra 2015. godine.
Za sud je bila neprihvatljiva tvrdnja optuženog da nije prikrio imena službenika koji su primijenili nezakonitu silu prema građanima, te da je iz medija saznao da je Martinović pretučen. Sudija Jovović je podsjetila da su svi mediji izvještavali o tom događaju, ali i da je Lješković kao komandant bio dužan da zna sve o aktivnostima jedinice na čijem čelu se nalazio.
– Takođe, njegova izjava je kontradiktorna jer je tvrdio da sporne noći nije znao da su njegovi službenici batinali građane, ali je izjavio i da su iste noći održali sastanak na kojem je tražio da „sajovci” kažu ko je od njih primjenjivao sredstva prinude. Lješkovićeva krivica je potvrđena i izjavom njegovog zamjenika Mirka Banovića, koji je svjedočeći na sudu rekao da je taj sastanak organizovan pošto su saznali da su građani prebijeni od strane pripadnika SAJ-a. Na tom sastanku su ispitivani na okolnosti batinanja Martinovića i mladića u Zlatarskoj ulici, za šta Lješković, navodno, nije ni znao – navela je sudija Jovović u obrazloženju presude.
Ona je kazala i da je sud prilikom izricanja kazne uzeo u obzir olakšavajuće okolnosti po okrivljenog, da ranije nije osuđivan i njegove porodične prilike. Otežavajuća okolnost bila je ta što su njegovom odgovornošću neidentifikovani ostali službenici MUP-a koji su nanijeli povrede nekolicini građana.
M.V.P.
I odbrana uložila žalbu
Žalbu na presudu izrečenu Lješkoviću prije tri dana je uložio i njegov advokat Zdravko Begović. On je predložio da Viši sud oslobodi odgovornosti njegovog branjenika ili da, u krajnjem, ukine presudu i postupak vrati na novo odlučivanje.