NVO Mladi Romi upozorila je da je više od 170 romskih porodica koje žive u primorskim opštinama Budva, Bar, Tivat, Herceg Novi, Ulcinj i Kotor u riziku od iseljenja zbog privatizacije zemljišta na kojima se nalaze objekti koji su im dodijeljeni prije više decenija. Kako je za „Dan” kazao direktor te NVO Samir Jaha, većina tih porodica nastanile su se na ta područja pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka, te da oni nijesu vlasnici zemljišta i objekata u kojima žive, već su im barake dodijeljene za stanovanje od lokalnih samouprava ili komunalnih preduzeća u kojima su zaposleni.
– U ovom trenutku, vlasništvo nad zemljištem je upitno i nije nam poznato da li pripada lokalnoj samoupravi ili privatnim licima. Po pretpostavkama naše NVO, u većini slučajeva radi se o privatnom zemljištu, pa postoji velika vjerovatnoća da tim porodicama, koje su u 80 odsto slučajeva crnogorski državljani, prijeti iseljenje – kaže Jaha.
Konkretno u opštini Budva, u naselju Palestina, koje velikim dijelom nastanjuju pripadnici romske populacije, raseljena lica, boravi 50 porodica. Te porodice su u konstantnom strahu od iseljenja i zabrinute su jer ne znaju kako će se dalje stvari odvijati. Ovo pitanje će se aktualizovati kada stupi na snagu Zakon o legalizaciji neformalnih objekata i kada se pokrene pitanje da li će romske porodice moći da legalizuju objekte u kojima žive.
– Posebno zabrinjavajuće je to što se među stanovnicima Palestine nalazi 109 djece kojoj se moraju pružiti humaniji uslovi odrastanja, u zdravom životnom okruženju potrebnom za dostojanstven razvoj čovjeka – ističe Jaha.
Situacija nije bolja ni u opštini Bar gdje u naselju Pod Volujicom žive pripadnici romske populacije, takođe raseljena lica. U pitanju je osam porodica koje broje 49 članova.
– Svi stanovnici naselja žive u izuzetno nepovoljnim socijalnim uslovima. Objekti u kojim stanuju su neuslovni, napravljeni su od trošnog materijala, nemaju kupatilo niti kuhinju, voda je dostupna samo na jednoj česmi u naselju. Struju i vodu plaćaju iako niko od stanovnika nema zaposlenje. Izvori prihoda za ove porodice su od socijalnih davanja i od angažmana u sivoj ekonomiji i sakupljanja sekundarnih sirovina. Stanovnici naselja su naveli da su se više puta obraćali nadležnima u Opštini Bar za pomoć i iznalaženje adekvatnog rješenja za smještaj, ali nijesu dobili nikakve konkrete odgovore. Situacija je posebno zabrinjavajuća zbog toga što se nalaze na privatnom zemljištu i skoro je izvjesno da će vlasnici zemljišta u određenom trenutku zatražiti iseljenje, što će osam porodica ostaviti bez krova na glavom – upozorava Jaha.
Sudbinu svojih sunarodnika dijele i Romi nastanjeni u Tivtu, Herceg Novom, Kotoru i Ulcinju. Situacija je ista i po pitanju lokacije na kojoj se nalaze, nepostojanju jasnih informacija o tome da li će doći do iseljenja i, ukoliko se desi, koje akcije će Opština preduzeti po pitanju stambenog zbrinjavanja.
– Moramo naglasiti da u Crnoj Gori postoje i pozitivni primjeri programa stambenog zbrinjavanja romskih porodica. Naime, u saradnji lokalnih samouprava opština Herceg Novi i Tivat, Njemačke ambasade i međunarodne organizacije HELP izgrađene su stambene jedinice za po osam porodica u dvije navedene opštine. Smatramo da ovakva vrsta partnerstava i razvijanje ovakvih programa predstavljaju primjere dobre prakse koji se mogu primijeniti i u drugim opštinama u Crnoj Gori. Ovim putem apelujemo na druge opštine u Crnoj Gori da posjete romska naselja, da urade procjene potreba i da u skladu sa tim iznađu održiva stambena rješenja – kaže Jaha.
M.S.
Vedro nebo nas čeka
Stanovnik naselja Palestina u Budvi Ekrem Mališeva navodi da iako znaju da im prijeti seljenje iz naselja, nemaju plan kuda dalje.
– Jedino što je sigurno jeste vedro nebo. Dolazili su tu neki ljudi i obećavali da će naći rješenje, ali se sve završilo na tome. Iz lokalne samouprave se ne oglašavaju, nas je ovdje 300 stanovnika i zaista ne znamo kuda ćemo. Imam državljanstvo Crne Gore, ali mi je to, sve su prilike, uzalud – kaže Mališeva.
Država ih ne vidi
Bujar Mališeva navodi da njemu niko nije ponudio nikakav smještaj i da ne zna kuda će ukoliko ih protjeraju iz Palestine.
– Ostaje nam samo ulica ako ostanemo bez baraka u kojima sada živimo. Mi smo zaposleni u Komunalnom preduzeću, radimo, ali ne možemo od toga da kupimo kuće ili stanove, mala su to primanja, treba porodicu izdržavati. Mi se trudimo da budemo korisni građani ove države, ali nas ona nešto i ne primjećuje jer ne brine o nama – smatra Bujar Mališeva.