Sve žene koje su u Crnoj Gori ubijene u porodičnom nasilju, ubili su njihovi partneri, što je neslavna statistika i što nas čini jedinim u svijetu, poručila je izvršna direktorica Sigurne ženske kuće (SŽK) Ljiljana Raičević. Ona je uoči 25. novembra, Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama kazala za „Dan” da država ne smije da dozvoli da budemo dio takve statistike, te da konačno treba u praksi da primijeni ono što je prihvatila ratifikovanjem brojnih dokumenata i konvencija.
Raičevićeva je najavila da će SŽK i ove godine na Trgu nezavisnosti u Podgorici, 25. novembra početi kampanju „16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama”, navodeći da njihova borba za to traje i cijelu godinu, a ne samo par nedjelja.
– Uspjeli smo da na vrijeme snimimo jedan odličan spot, kojim želimo da idemo van Crne Gore, da ga prikazujemo na festivalima kratkometražnih filmova i šaljemo poruku da je nasilje u porodici nešto što razara čitavo društvo. Nasilje u porodici nije samo stvar porodice, već čitavog društva. Nikada nije izračunato koliko nasilje u porodici košta jednu državu, ali znamo da je to jako puno. Žena ne ide na posao, ide kod doktora, depresivna je, a i djeca imaju ista takva osjećanja – kazala je Raičevićeva.
Ona je poručila predstavnicima vlasti da se pridržavaju onoga što je potpisala ratifikovanjem dokumenata, najavljujući da će u narednim godinama pratiti njihovu implementaciju. Raičevićeva je navela da je Istanbulska konvencija dosad najjači dokument u zaštiti žena, ali se nedovoljno primjenjuje.
– Imali su dovoljno vremena da je dobro prouče. Ona je detaljno opisala kakve su zaštitne mjere žena koje trpe nasilje i šta moraju da urade institucije da se ne ponašaju kao amorfna masa, da su negdje zakasnili sa djelovanjem i da su žene već krvničke ili na smrt pretučene. Treba da spriječe da budemo zemlja koja je po statističkim podacima jedina u kojoj su sve ubijene žene usmrtili njihovi partneri. Toga nema nigdje u svijetu. U Srbiji i Hrvatskoj je veliki broj ubijenih žena i u ovoj i u prošloj godini, ali su stradale iz različitih razloga i ne samo od bračnih partnera – upozorila je ona.
Iz SŽK su kazali da im se u prvih deset mjeseci ove godine za pomoć zbog porodičnog nasilja obratilo 349 osoba.
– U toku prvih deset mjeseci inicijalno savjetovanje pruženo je 891 put (pozivom na SOS telefon 410 puta, pozivom na broj kancelarije 283 puta i razgovorom u kancelariji SŽK 198 puta). U praksi se nerijetko dešava da žrtva porodičnog nasilja više puta zatraži inicijalno savjetovanje – kazali su iz SŽK.
SŽK je policiji prijavila 143 slučaja, pravnu pomoć su pružili 373 puta, a psihološku pomoć 42.
– U skloništu SŽK u toku prvih deset mjeseci bilo je smješteno 107 osoba (69 žena i 38 djece) – precizirali su iz SŽK.
Iz kotorskog Centra za žensko i mirovno obrazovanje (Anima) poručili su da se u Crnoj Gori, u kojoj se kontinuirano manipuliše strahom i slobodom izbora, akumulirane frustracije i bijes po pravilu kanališu prema ženama. Upozorili su da su žene u zabrinjavajućoj situaciji u kojoj konstantno trpe negativne efekte tranzicije, da su najsiromašniji dio društva bez obzira na društvenu grupu kojoj pripadaju i da ih ubijaju jer sistem neće da funkcioniše kada je u pitanju nasilje nad ženama.
– Na ovaj dan poručujemo da najveću odgovornost za ovakvu situaciju snose političari, ali i svi mi čiji je trajni zadatak da se ne damo lako prevariti i ukopati u suprotstavljene rovove, lijeni da razumijemo gdje nas to vodi i čiju bitku borimo. Zajednički otpor nasilju i kulturi straha je naša građanska dužnost – poručili su iz Anime.A.O.
Feminizam nije vodio ratove
Iz Anime su kazali da će sa predstavnicama organizacija Bona Fide iz Pljevalja, „Snažna mama” i Udruženja za razvoj civilnog društva iz Bijelog Polja i Centra za ženska prava iz Podgorice, „Ženskog suda” i učesnicama „Feminističke škole 2016” iz Pljevalja, Herceg Novog, Nikšića i Podgorice u petak, 25. novembra u 12 sati na Trgu od oružja u Kotoru organizovati performans „Feminizam nije vodio ratove”.
Poručili su da skupom žele da podsjete na osnovne principe i vrijednosti feminističke i mirovne politike, da traže poštovanje ženskih ljudskih prava i veću zastupljenost žena javnom, ekonomskom i političkom životu, te neophodnost obezbjeđivanja svih institucionalnih preduslova za zaštitu žena od nasilja.