Slikarka Gordana Trebješanin nakon pauze od skoro deset godina ponovo se predstavila podgoričkoj publici samostalnom izložbom slika. Najnoviju postavku „Nebo od borova” izložila je u galeriji „Art”, a prethodno je u Glavnom gradu izlagala 2006. godine u galeriji „Centar”.
Novu postavku čini 30-ak radova, uglavnom ulja na platnu, pejzaža i urbanih panorama. Neki od ovih pejzaža vrlo su poznati, neki manje poznati, neki izmaštani. Ali, svima im je zajednička jedna nit, otkrila je na otvaranju preksinoć slikarka Maša Jovović.
- Gocino djelo nam nesebično donosi mir, spokoj i tišinu. I to nisu mir i tišina kao odsustvo sadržaja ili buke, već kao sfera duboke misli, inteligencije i mašte u kojoj sve nastaje i nestaje, i čovjek, i ptice, i stablo, i trava, cvijet... – rekla je Jovovićeva, preporučujući ovu postavku publici.
Za razliku od prethodnih djela, na novim platnima kojima se predstavila trebješanin prevlađuje priroda.
- Nekako se to desilo spontano, a sve je počelo od crteža borova, koji su kasnije prerasli u slike – objasnila je Trebješanin.
Neki pejzaži su veoma prepoznatljivi, kao motivi Ćemovskog polja, ili ulcinjskih kalimera, pa je bilo zanimljivo čuti da li su slikarku njima privukle neke lične priče i dešavanja, ili „geometrija”, „raspored stvari u prostoru”.
- Sve naravno počinje opažanjem, koje se kasnije tokom rada u ateljeu preoblikuje. Naravno, svako od nas vezan je za neki pejzaž koji nas podsjeća na djetinjstvo, odrastanje, ljude. I, ništa nije slučajno – smatra slikarka.
A kada je u pitanju kolorit, tu je možda i najočiglednija promjena kod ove slikarke.
- Jeste, kolorit je sada mnogo svedeniji, kao i motiv, a kompozicija je sve to ispratila – istakla je ona.
Izložbu koja se može pogledati narednih desetak dana prati katalog za koji je predgovor napisala istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković. Umjetnica ovom izložbom, ocjenjuje Zekovićeva, potvrđuje svoju kreativnu zrelost, „slijedeći istočnjački princip o nerazdvojnoj vezi čovjeka i prirode”. Ona ej zapisala da se Trebješanin opredjelila za pejzaž „kao inspirativni prostor koji za nju predstvlja nešto više od vizuelnog fenomena”. „On posjeduje transcendentalnu dimenziju koju umjetnica decidno akcentuje samim nazivom izložbe, čije tumačenje možemo u nekim spritualno-intelektualnim aspektima povezati sa estetikom žena”, zapisala je Zeković.
Izložba Gordane Trebješanin dio je likovnog segmenta programa manifestacije DEUS.
Ž.J.
Slike uspomena na
uništene borove
Motiv Ćemovskog polja postao joj je posebno interesantan kada je okolina Podgorice drastično počela da se mijenja, „da nestaje u nepovrat”.
- Kada je počeo da se gradi novi put prema Petrovcu drveće se unišrttavalo do te mjere da se u meni javio neki žal za tim borovima. A, borovi uvijek rastu na posebnim mjestima, koja opet obiluju nekim specifičnim tonalitetom, koloritom, pa ako hoćete i geometrijom – objasnila je Gordana Trebješanin.