Javnu raspravu o nacrtu zakona o slobodi vjeroispovijesti pratio je tajni ekspertski tim Ministarstva za ljudska i manjinska prava, a odluka Vlade o produženju javne rasprave o ovom aktu stepenovana je istim stepenom tajnosti, rekao je za „Dan” koordinator Pravnog savjeta Mitropolije crnogorsko-primorske i profesor prava na Fakultetu za državne i evropske studije, protojerej-stavrofor Velibor Džomić. Takođe, Džomić je naveo da su ih iz ministarstva i generalnog sekretarijata Vlade obavijestili da su se u javnoj raspravi pojavili i neki tajni dokumenti.
– Prije svega, ministarstvo je bez ikakve potrebe stepenom tajnosti „interno” stepenovalo odluku ministra Suada Numanovića o formiranju ekspertskog tima za praćenje javne rasprave. Dakle, javnu raspravu je pratio „tajni tim” ministarstva i to je stvarno događaj bez presedana. Teško se može objasniti zašto se uvode „tajne” i „tajni timovi” u javnu raspravu o propisu koji se tiče skoro svih građana. Zašto mi ne smijemo da znamo imena eksperata ministarstva? Dalje, i odluka Vlade o produženju javne rasprave je, zbog takvog nerazumnog postupka ministarstva, stepenovana istim stepenom tajnosti, ali je ministar Numanović saopštio sadržaj te odluke poslije 127. sjednice Vlade. Mislim da se u tom slučaju može govoriti i o krivičnoj odgovornosti ministra Numanovića, jer, ako je dokument stepenovan stepenom tajnosti, a jeste, onda je kažnjivo njegovo saopštavanje javnosti. Smatram da bi nadležno tužilaštvo tome trebalo da posveti odgovarajuću pažnju – ocijenio je Džomić.
Ako se tome doda, kako je kazao Džomić, netransparentna i diskriminatorna priprema nacrta zakona, odsustvo korektne i sadržajne diskusije između predlagača i crkava i vjerskih zajednica pripreme nacrta, svojevrsno simuliranje dijaloga, nekorektan odnos, a posebno isključivanje predstavnika civilnog sektora i eksperata iz radne grupe, onda je svakome jasno da je čitav postupak do sada bez ikakve potrebe od strane ministarstva opterećen.
– Imajući sve to u vidu, dovodim u pitanje ozbiljnost namjere ministarstva da na zakonit način pripremi kvalitetan nacrt zakona. Upravo zbog svega toga ovih dana pripremam knjigu o nacrtu ovog zakona. Posebno se bavim proceduralnim propustima ministarstva, kao i skandaloznim sadržajem tog akta – napomenuo je Džomić.
On sa žaljenjem konstatuje da Ministarstvo za ljudska i manjinska prava kao predlagač nacrta zakona nije bilo na visini zadatka i nije ispoštovalo propisanu proceduru.
– Ranije smo ukazali na brojne propuste ministarstva prilikom pripreme i utvrđivanja nacrta zakona, i to sada ne bih ponavaljao. Dovoljno je da u ovom momentu konstatujem da ministarstvo nije izvršilo čak ni preuzete obaveze iz programa javne rasprave. Dva okrugla stola u Bijelom Polju i Kotoru, iako je ministar Numanović izjavio da se odlažu, nijesu održana ni u produženom roku javne rasprave. Ministarstvo je imalo obavezu da u roku od sedam dana od završetka javne rasprave na svom sajtu i portalu e-uprave objavi izvještaj sa javne rasprave, ali to još nije učinilo. Trebalo im je punih 15 dana samo da u djelovodni protokol zavedu primjedbe Mitropolije, eparhije, crkvenih opština, manastira i hiljada građana koji su dostavili svoje primjedbe. Dakle, predviđeni program javne rasprave nije ispunjen isključivo krivicom predstavnika ministarstva – smatra sveštenik Mitropolije crnogorsko-primorske.
Na izjavu predstavnika ministarstva da Crna Gora nema eksperata iz ove oblasti, Džomić je ukazao da ih nema u velikom broju kao u drugim državama u okruženju, ali da ih ipak ima.
– Možda to nije poznato funkcionerima u ministarstvu, ali ih to ne opravdava. Ministar je ljekar, a direktor Direktorata za vjerske zajednice je istoričar. Da su makar jednog pravnog eksperta iz oblasti ljudskih prava uključili u radnu grupu, siguran sam da bi nacrt zakona bio drugačiji. Ostali članovi radne grupe jesu pravnici, ali nijesu referentni za pripremu ovakvog propisa. Upravo zbog toga nacrt zakona je napravljen kao da Crna Gora nema pravni poredak i crkve i vjerske zajednice koje vjekovima postoje i djeluju sa svojim istorijskim identitetom i pravnim subjektivitetom. To je jedan od razloga što su institucije tri najveće vjeroispovijesti – pravoslavne, islamske i rimokatoličke – u sadržinskom smislu imale i imaju gotovo istovjetne primjedbe na nacrt zakona. Lično mi je poznato da niko od predstavnika crkava i vjerskih zajednica nije tražio privilegije već samo poštovanje Ustava i pravnog poretka, a posebno međunarodnih konvencija o ljudskim pravima – istakao je Džomić.
A.T.
Analizirati nacrt
Na pitanje kako ocjenjuje dalji tok događaja, Džomić je kazao da su određene relevantne političke adrese najavile da će se sačekati sa usvajanjem ovog zakona, što je, po njegovom mišljenju, dobro.
– Treba objektivno i bez emocija, isključivo na stručan način, i dalje analizirati i nacrt zakona i pristigle primjedbe i sve to uporediti sa odredbama obavezujućih međunarodnih konvencija i pravnim poretkom Crne Gore. Posebno treba imati u vidu odredbe tri ugovora koje je država potpisala sa Rimokatoličkom crkvom, Islamskom i Jevrejskom zajednicom. Odgovorno tvrdim da bi odredbe ta tri ugovora bile suštinski poništene da je ovakav nacrt postao zakon. Niko nije protiv donošenja zakona. Naprotiv, novi zakon treba pripremiti odgovorno i ozbiljno uz puno poštovanje države, ali i crkava i vjerskih zajednica. Samo tako se mogu izgrađivati dobri odnosi između države i crkava i vjerskih zajednica – smatra koordinator Pravnog savjeta Mitropolije crnogorsko-primorske.
Džomić je poručio da su dobronamjerne kritike Mitropolije i da njihovo postojanje, kao i način saopštavanja, ne znači da vrše opstrukciju.
– Neophodno je da se sjedne za sto, da se otvore sva sporna pitanja i da se mirnim i tolerantnim dijalogom sa senzibilitetom dođe do najboljih rešenja. Naša crkva je za to uvijek spremna – zaključio je Velibor Džomić.