-Piše:Veljko Račić
Svako ko je iskreno opoziciono orijentisan i pritom dobronamjeran ne bi trebalo da bude nezahvalan prema političkoj organizaciji Demokratski front (uz sve nedostatke, kojih nije malo) za sve što je taj savez uradio poslednjih nekoliko godina, a pravo govoreći uradio je zaista puno na političkoj i javnoj sceni Crne Gore.
Veliki broj naroda je to i prepoznao i kroz podršku na izborima oktobra 2016. potvrdio.
Iako sam često problematizovao taj njihov proklamovani cilj srpsko-crnogorskog pomirenja, koji nikad nijesam suštinski i do kraja razumio, o čemu se i danas može ozbiljno debatovati u stručnim i laičkim krugovima i mogu se iznositi kontra stavovi, ipak smatram da je njihova prije svega emancipatorska uloga u ovom učmalom i uspavanom društvu bila velika... Da kažem na neki način da skromno prepoznajem i civilizacijski iskorak u prevazilaženju razlika koji su napravili, a takođe i probudivši mnoge pojedince i organizacije, integrišući ih u jedan opozicioni blok kadar da se javno i masovno pobuni, protestuje, iskaže nezadovoljstvo, bori se i istrajava na svojim elementarnim ljudskim pravima... Oni su učinili što niko ranije nije i tu čovjek ne smije da se ogriješi.
Demokratski front je od samog osnivanja želio sabornost, ono što je negdje i utkano u prirodu i tradiciju naših ljudi, pružao je ruku, nažalost, nije često nailazio na pozitivne odgovore.
U zemlji u kojoj i dalje postoje izvjesni plemenski lokalizmi, gdje se ljudi zatvaraju u svoje začarane krugove, kriju svoje tjeskobe i nevolje često i ne želeći ni sebi da pomognu, a kamoli onome pored sebe, zemlji gdje je sve u domenu ličnog, gdje je većinu zahvatila nekakva letargija, a uz to i hipokrizija lažnog sukanja junačkijeh brkova, Demokratski front je uspio da poruši mnoge barijere, da ukloni evidentne balaste, animozitete i druga opterećenja, da prije svega saopšti istinu koja je oslobađala... Da sublimira opštenarodno nezadovoljstvo (bez obzira na vjersko i nacionalno opredeljenje) u jedan veliki bunt i protest, kao u onim velikim i prelomnim istorijskim događajima kakvih smo imali kroz slavnu istoriju, opjevanim u epskim pjesmama.
Mora se priznati da to sve nije bilo nimalo lako u ovoj još uvijek, rekao bih, komunističkoj zemlji gdje je komunizam samo prividno arhiviran, ali njegovi stilovi i tehnike u potpunosti su zadržani.
Dakle, imajući u vidu sve navedeno, istorija će zapamtiti ovu političku grupaciju kao bez sumnje veoma značajnu za društveni ambijent, za oslobađanje ljudi od straha, po uzoru na brojne pokrete i organizacije u modernim državama i demokratijama.
Međutim, bez želje da nekoga uvrijedim, a na kraju moje mišljenje i nije mnogo ni važno, ipak smatram da je ova grupacija (bar u ovom sastavu) dostigla određene limite i granice i da ona više realno ne može pružiti ono što se od nje očekuje... Razloga je više, a glavni je, čini se, onaj da se urotila jedna viša sila kojoj se nažalost ne može odoljeti... Pritom ponavljam- treba im skinuti kapu za sve urađeno, za pokazanu hrabrost i nepokolebljivost, za šta i danas ispaštaju u montiranoj aferi tzv. ,,državni udar’’... Oni su odradili čestito i pošteno svoju etapu u oslobađanju Crne Gore i u tom poduhvatu su heroji ovog vremena.
Sada je potrebno da to lagano preuzimaju mlađi ljudi kako u njihovim sopstvenim redovima (a svjedok sam da ih imaju, mnoge i lično poznajem i poznati su mi njihovi kvaliteti), tako i oni koji se polako pripremaju i zahuktavaju u borbi za povratak iskonske i prave Crne Gore.
Napokon se mora mijenjati, to je sada jasno kao dan, i izvjesna estetika srpstva u Crnoj Gori, razumije se ne odstupajući od nekih temeljnih principa i opredjeljenja, prihvatajući izvjesne realnosti u državi u kojoj živimo, a kojoj nijesmo došli u goste i u kojoj nijesmo ,,nastali u političkim procesima devedesetih godina’’ već tu bitišemo vjekovima i predstavljamo autohtoni narod. Konačno, mora napokon doći i do eliminacije tzv ,,profesionalnih Srba,’’ u Crnoj Gori i svih onih koji su srpstvu nanijeli nesumnjivu štetu svojim činjenjem ili nečinjenjem.... Ili ako nijesu pravili štetu, zasigurno nijesu ni donijeli nikakvu korist.
Imanuel Volerstin kaže ,,da mi prvo moramo vratiti moral u politiku, pa tek onda da se bavimo političkim taktikama’’... Bez obzira na to šta radili oni koji sistemski uništavaju i našu zemlju i njene resurse, koji kradu budućnost naše djece, mi moramo voditi računa o nivou etičkih principa i o onome šta radimo i bar za početak ne raditi isto što i oni.
Vjerujem u taj talas novih mladih ljudi, osjećam njihovu veliku i pozitivnu energiju, njihovu ljubav prema zemlji naših djedova i očeva.
Dostojevski kaže da smo ,,svi krivi/odgovorni za sve’’, pa vjerujem i da je obaveza svakoga od nas da u skladu sa svojim mogućnostima pomogne u pomenutoj estetici i jednoj novoj kulturi javnog i političkog djelanja... Na kraju, to je i naša obaveza.
Imam pravo na maštanje i snove, vjerujem da će se prava Crna Gora vratiti sebi, ali i nama, a kome bi drugome.
(Autor je predsjednik
Kluba Crne Gore i Srbije)