-Piše: akademik Zoran Lakić
Život je trajni božji dar, uči nas vjeronauka. Mnogi umovi su razmišljali o zagonetki života na planeti Zemlji. Nisu odgonetnuli neke tajne života, poput one pojednostavljeno kazane- ko je stariji kokoška koja nosi jaja, ili jaje – iz koga se izlegao pilić-kokoška. Napravljen je vještački – misleći čovjek – ratnik (robot) koji će, možda, uništiti sve prirodne žitelje na planeti u slučaju da je čovjek-čovjeka uništio – na kraju krajeva.
Život, dakle, i dalje ostaje vječita tajna ljudskog uma i razuma. Mnogi pjesnici-filozofi posvetili su svoje stihove upravo tom ljudskom životu, pa i životu mnogo širih pojmova. Mnogima je ostala u sjećanju filmska poema o samo jednom danu života. Jednom zapažena i stvaralački načeta tema – imala je u svim vremenima svojih nadahnutih protagonista. Nećemo ih nabrajati. Učinili bismo nepravdu onima koje bismo zaboravili, ili prosto rečeno – koje bismo ispustili.
Još više se razmišljalo i pisalo o slobodi Čovjeka; uvijek je bila ugrožavana i ugrožena. U mislima su mi vrlo često, da ne kažem uvijek, i ne samo meni – stihovi „..sva srebra, sva zlata/ svi ljudski životi/ ne mogu biti plata/ tvojoj ljepoti!“
Pomenuti stihovi su ispjevani prije mnogo vjekova, od autora s balkanskih prostora. Ne navodim ime – iz prostog razloga – što se na balkanski način i dalje polemiše kojoj nacionalnoj književnosti pripada- našoj ili inoj. I od tada pa, moglo bi se reći, do današnjeg dana na sličan način se pjeva životu i slobodi. Opet nećemo navoditi autore. Jer to je bezmalo postala pjesma slobodarskog naroda, koja priliči svakom vremenu od pojave mislećeg čovjeka. Zato nećemo navoditi autora sledećih stihova, koji su zbog poruke koju nose postali zavjetni narodni stihovi: ,,Znaš, majko, lijepo je živjeti, ali za ono za šta sam umro, htio bih još jednom umrijeti’’.
Bez želje da tumačim ovu filozofsku i ljudsku poruku, još jednom ću podsjetiti da je život samo jedan, ali i da poruke nikada ne umiru! Naprotiv, žive za sva vremena, pri čemu znamo, pa i osjećamo ljepotu života – makar on trajao još samo jedan dan.
I sasvim na kraju – završiću na vrlo prozaičan način: Takvi ljudi nikada ne umiru. Žive i poslije fizičke smrti. Jer je stvaralački život neuništiv, ma koliko ga ugrožavale prirodne i neprirodne oluje – poput zemljotresa, poplava, poput biblijskog potopa ili ljudskih zgarišta „tepih bombardovanja“. Takvi stvaraoci žive i poslije fizičke smrti, jer je slobodarsku misao o čovjeku još teže uništiti.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.