-Piše: Magda Peternek
,,Ja nisam luzer, o naprotiv, meni je osmeh lajt motiv’’... Pjevušim ovu Balaševićevu pjesmu, jer odslikava moj svijet. Želim pjesmom i da se borim i bunim protiv svega što pokušava da naruši moj red i mir u duši. Nije mali raspon tih negativnih uticaja što šibaju spolja, ali je samim tim moja pobuna i želja da se oduprem veća. One koji ne spadaju u ovu moju grupu zovem baš kao i Đole u pjesmi - luzeri. Vječiti, nepopravljivi gubitnici. Ali ne oni gubitnici koji ljudski i dostojanstveno gube ,,utakmice’’ već oni koji svjesno žele da budu poraženi. Uvijek sam se čudila i pitala šta je u glavama tih čeljadi osim goleme malodušnosti? Kukavičluk im je definitivno u opisu ,,radnog mjesta’’, a ,,prekovremeni rad’’ koriste da dodatno zagorčaju život i sebi i drugima.
Šta je briga luzera što je došla Nova godina? Ona je njemu samo još jedan teret na izmučenoj ,,prošlogodišnjoj’’ duši. Nije blesav luzer da kiti tamo neku jelku, i da se raduje u ponoć. Dosta je njemu njegovih muka, da bi u vatrometu uživao. Napatila se ta luzerska glava, da bi se ljubakala sa svima kad kazaljke se poklope. Obožava luzer da ponavlja svake godine istu rečenicu koja glasi - šta mi znači Nova godina, meni je to k’o svaki drugi dan? Vrlo često se nadoveže i ovom: ,,Ja bogami zaspim već u deset.’’
Dojadila je luzeru i ruska salata i sarma, a časti mi i pečenje. Šta će njemu torta, kad mu je život gorak k’o čemer?! Kako luzer da poželi nekome nešto lijepo kad je u njemu sve ružno i tužno? Nema u luzeru ni trunke optimizma, nema nade, nema želje da izađe iz svog brloga ustaljene i učaurene bezidejnosti. Opkolila ga ravnodušna dosada i obgrlila teška depresija. Ne vidi luzer na daleke staze, duboko i uporno zagledan je u jedno veliko ništa. Smije li se nekad luzer? Jok. Od svih ,,osmijeha’’ podsmijeh mu je najbolji drug. Njegov podsmijeh odgovor je na ljudsku borbu i želju da se život gleda s vedrije i smjelije strane. Optimizam, taj vjerni pratilac čovjekove vjere i nade, luzeru je samo nerado viđen gost. Kada na kraju godine luzer svodi račune, bilans izgleda ovako - čista nula. Šta očekuje luzer u sledećoj godini? Odgovor je vrlo kratak i jasan - baš ništa. U stvari, on očekuje da će sledeća godina biti mnogo gora od prošle. Voli luzer da se podupre i onom frazetinom - gdje sam bio - nigdje, šta sam radio- ništa. Svaki poraz luzeru je dobrodošao. On mu je k’o dobar dan. Sve ono što mu život vedrog i pozitivnog nudi ,,drug’’ luzer odbija u startu. Nije lud luzer da pruži ruku tamo nekom nasmijanom danu. Kakve koristi od Nove godine ima luzer? Nikakve vala, samo čisti trošak. Još mu samo fali da otputuje negdje na nekoliko dana, pa da potroši i ono malo ,,crkavice’’ što mu je ostalo. Ne zna luzer ni da zapjeva, a ni za pojas da zadjene. A i da ima, odakle mu? Veli: ,,Uhvatili se svi u kolo pa đipaju satima. Šta imaju od toga? Bogami, samo upalu mišića’’.
,,Popije li se šta, luzeru’’, pitah jednog. Čini mi se k’o da sam mu šamar opalila. Prostrijeli me onim luzerskim očima posred glave, pa prosikta - K’o da imam s kim i zašta nazdraviti’’! Sve je, kaže, ovaj život samo ne pjesma i igra.
Nova godina je, dakle, definitivno za luzera stara muka. Prekukaće taj kukavac svih narednih 365 dana, svaka će mu noć na nos izaći. O jadu će zabaviti i svoje najmilije, ako ih uopšte ovaj mučenik i ima. Nije taj gubitnik ni čedo prosjeka, niti ga vuče oseka, kako pjevuši Balašević, već svjesno hrli u provaliju beznađa. ‘Oće čovjek tako, pa to ti je.
Što se mene tiče - neka će, ali neka me njegov oreol negativnosti zaobiđe u širokom luku. A i ako nekad nabasam na taj tutumrak, zabljesnuću ga svojim osmijehom nade. Ubijeđena sam da će uteći u sekundi. I pravo da vam kažem - jedva čekam. I ja i moj bič. Jer, luzeri su kič. Srećna Nova godina!
(Autorka je pjesnikinja)