Knjiga „Crkveni život u Crnoj Gori u 18. i 19. vijeku”, čiji je autor arhijerejski namjesnik nikšićki protojerej Slobodan Jokić, uvodi nas u crkvu, rasvjetljava korijene, pomaže nam da razumijemi našu prošlost i to što je u njoj vrijedno da sačuvamo i unaprijedimo, ocijenio je episkop budimljansko-nikšićki Joanikije na promociji pomenutog djela u Nikšiću. Knjiga je nedavno izašla iz štampe, a njeni izdavači su „Svetigora”, Matica srpska-Društvo članova u Crnoj Gori i „Sveviđe”. Marljivim i istraživačkim radom, oslonivši se na dosta izvora, svjedočanstava, ali manje studija, protojerej Jokić je, istakao je vladika, obradio temu koja se uglavnom odnosi na onaj period istorije Mitropolije crnogorske kada je ona ostala, kao ”iza groma”, jedini ostatak ispod Save i Dunava od Pećke patrijaršije poslije njezinog ukidanja 1766. godine. Mitropolija crnogorska, rekao je vladika, nije prihvatila tu odluku, opstala je, a mitropoliti crnogorski, Sava i jerarsi Srpske crkve, koji su se zatekli u to vrijeme, pokušavali su da obnove Patrijaršiju. Crkveni život se u to vrijeme u Mitropliji odvijao uz mnogo iskušenja, o čemu protojerej svjedoči u svojoj knjizi, ali se, besjedio je vladika, u potpunosti sačuvao u onome što je svetotainski život uz dosta iskušenja, sačuvala se vjera. Arhijerej koji je na svojoj koži pretrpio pretpio tragično ukidanje Pećke parijaršije je Sv. Petar Cetinjski kao mlad jerođakon, i ostao je vjeran pećkom tronu s nadom da će se on opet uspostaviti, a njegovo djelo nastavio je Njegoš.
– Taj tok svetosti od Sv. Save, preko Sv. Vasilija, Prepodobnog Stefana Piperskog, Sv. Petra Cetinjskog, Sv. Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca, Sv. Simeona Dajbabskog, do Sv. Mardarija Libertvilskog Uskokovića, je neprekidan. Kada sagledamo štivo ove knjige, kada prelistavamo njene stranice, imajući ovo u vidu i ulogu i raspeće Mitropolije onda nam je svaki podatak iz nje, i o bogosluženju i crkvenoj disciplini, i o crkvenim knjigama, crkvenoj umjetnosti, izuzetno dragocjen. Svjedočanstva iz ove knjige su toliko dragocjena i tako ih je otac Slobodan vješto odabrao, dobro ukomponovao da će svak ovu knjigu čitati kao svjedočanstvo istine, i Božje i ljudske, istakao je episkop budimljansko-nikšićki.
– Ova knjiga će ostati kao jedan od vjernih svjedoka i vjeran izvor za dalja ispitivanja i poučavanja o svakom od njenih podnaslova, rekao je, između ostalog, protojerej stavrofor Tupeša. Knjiga je bogata, naglasila je prof. dr Jelica Stojanović, zanimljivom i novom građom o jednom nerasvijetljenom vremenu crkvenog života o kojem se počesto dosta proizvoljno i stihijski govorilo. Djelo predstavlja, smatra ona, svojevrsnu enciklopediju događaja iz crkvenog, crkveno-narodnog života i običaja, obiluje živim i životopisnim primjerima, izvornom građom, svjedočanstvima, dokumentima. Poslužiće i geolozima, istoričarima, etnolozima, te i onima koji se zanimaju kulturološkim, etičkim, duhovnim, književnim problemima i temama. Obilata građa, kazala je prof. dr Stojanović, lijepo je uvezana, i djeluje kao jedna skladna cjelina.
– Svaki problem koji se razmatra u knjizi stavljen je u širi kontekst hrišćanske pravoslavne tradicije, Srpske crkve, osvjetljava se porijeklo crkvene tradicije, od kad se i kako praktikuje a uz to stavlja se i u kontekst narodnog života, podneblja, približava se svakom čitaocu čime se otac Slobodan i ovom knjighom pojavljuje i kao predan učitelj i vjeroučtelj. U knjizi je opisan i narodni duh i običaji, utkani u pravoslavni život i crkvu, problemi, životne nedaće, poteškoće, borba, siromaptvo, potreba za vjerom, poštovanjem crkvenih običaja, ali i narodnih. Vremena kojima se bavi ova knjiga su bila teška, ali da se zaključiti po mnogim detaljima kojima obiluje i vjera i crkveni život, bez obzira na neke otklone, bili su duboko utkani u čovjeka. Zato nam postaje i jasnije kako je u tim vremenima održana crkva, narodnost, pismo, jezik, sloboda, kazala je ona. Kao kod dobrih znalaca riječi, istakla je prof. dr Stojanović, knjigu protojereja Jokića odlikuje stilska dotjeranost, jasnoća, preciznost, sistematičnost, duboka promišljenost istraživački duh, želja za duhovnim uzrastanjem i žeđ za istinom.
– Vidljiva je autorova ljubav prema osvjetljavanju, traganju, saznavanju, svjedočenju, nadasve prema crkvi i pravoslavlju. I kroz knjigu isijava radost i ljubav, sabornost koju naš otac Slobodan nosi, širi, daruje svakim danom među nama, susretljivost, nesebičnost, briga za bližnje, odgovornost, neposrednost, koja ga odlikuje i kao čovjeka i kao sveštenika, a koja se projavila i ovom knjigom, naglasila je prof. dr Stojanović.
B.B.


Osnov za knjigu

Protojerej Jokić diplomirao je na Bogoslovskom fakultetu Srpske pravoslavne crkve u Beogradu, a magistrirao je na Bogoslovskom fakultetu „Sv. Vasilija Ostroškog” u Foči. Tema njegovog magistraskog rada bila je „Svetotainski i liturgijski život pravoslavne crkve u Crnoj Gori u periodu 18. i 19. vijeka” koja je i bula osnov za knjigu. Njegov mentor doc. dr protojerej stavrofor Nenad Tupeša istakao je da je knjiga sveobuhvatna sinteza istorijskih okolnosti i crkveno bogoslužbenog življenja našeg naroda, sveukupnoj pravoslavnoj crkvi u Mitropoliji crnogorskoj u 18 i 19. vijeku. Jokić se služio, kazao je on, ne samo bogoslužbvenim knjigama, već arhivskom, bibliografskom i istorijskom građom.