Izložba ,,Overused” njemačkog umjetnika Kristijana Mansa biće otvorena večeras u 19 časova u Duklja Gardensu u Budvi.
,,Mi okružujemo sebe predmetima, gradimo gradove, smišljamo igre ili putujemo po svijetu kako bi ispunili naše slobodno vrijeme. Stvaramo cijele industrije samo sa jednim ciljem - da nas razonode i ispune naše slobodno vrijeme. Kao umjetnika, naročito me interesuju objekti i mjesta, koja služe samo za to, kao što su vidikovci, krstarice, primorska odmarališta, sprortska oprema ili kultivisane livadei šume, koje moraju odgovarati romantičnim modelima. Primjere možemo navoditi do beskraja. Naše slobodno vrijeme stvorilo je cijeli svijet formi i sadržaja koje, u sopstvenom smislu, ne sluze nikakvom određenom zadatku i, tako reći, imaju neku svoju prazninu. Ta praznina i osmišljanje svog rada dobro su poznati svakom savremenom umjetniku. Posebno, nastaje pitanje: koliko je naše slobodno vrijeme više destruktivno, no konstruktivno?”, smatra autor.
-,,Clear” - je čudan naziv za seriju radova, koji izgledaju kako god, samo ne sasvim jasno. Čini nam se da su magloviti, uznemirujući i mnogoslojni u bukvalnom smislu. Mi tražimo detalje i spojeve, koji bi mogli da nam otvore pogled na djelo, ali umjetnik Kristijan Mans nam ne dozvoljava to tako lako. On počinje od štampanja fotografija na listu praznih novina, a posle koristi providni lak da bi ga nanio na platno, koje je već spremio s bojom. Lak pravi novinu providnom, što donosi boje na njenu obrnutu stranu. Kad se lak osuši Mans crta svježi kolaž, a zatim napada taj sloj vodom, razređivačem i sunđerom. Ono što je ostalo je objekat koji je djelimično slobođen od farbanja. Šta može biti jasnije od toga? Mans se fokusira na strukturi i teksturi ovih radova. On želi da njegova djela uspješno sarađuju sa glatkim površinama i grubim, i stvara jasne strukture za te slikovite prostore. Kada prvi put vidimo njegove slike, one se čine poprilično jednovrsne. Ali sve nas zbunjuje kada se primaknemo bliže. Ako se skoncentrišemo, sve više dubliranja i grešaka konektovanja dolazi u vidokrug. Slojevi boja, fragmentirane fotografije i osjećaj otuđenosti, kao da su se dogovorili da oslobode naš pogled od prepreka istorija mjesta. Na tren scjena nas vodi ka, u nekom svom smislu, fiktivnoj nevinosti. Pretvara se u mjesto nama tako nepoznato, da smo mi slobodni da ga napunimo svojom maštom”, piše istoričar umjetnosti Morik Strandž.
A.Ć.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
