Ako me pitate da li je za nama još jedna godina reći ću vam iskreno i bez uvijanja: jeste, iako su mnogi priželjkivali da nije, ali će zalaganjem ove vlasti 31. u ponoć stići nova, proizvedena u Srbiji, od domaćih resursa, autohtona, neprskana, takoreći- organska Nova godina, u koju smo na predlog ministra Velimira Ilića svi uložili po organ, koji je ministar Ilić bio spreman i sad da pokaže, ali je na predlog RRA odlučeno da to učini posle ponoći, kad i gospodin Kristijan na “Farmi”!
Da li je godina za nama bila uspješna?!
Jeste, mada nismo postigli ništa, ali smo u tome ništa postigli mnogo, učinivši da građani Srbije značajno osjete to ništa, jer i to je nešto, a u tome nešto krije se suština stihova Desanke Maksimović: “Ljubav je lijepa samo dok se čeka”, pa oni koji kritikuju nas osporavaju i gospođu Maksimović, iako je u svojim pjesmama tražila pomilovanje za sve, bez razlike kojoj političkoj opciji pripadali, ali takvima su izgleda neki strani pjesnici draži, kao onaj, recimo, Snup Dog koji propagira opijate, odustajanje od pregovora sa EU i priznavanje Kosova i Metohije!
Da li smo griješili- jesmo, ali u neznanju jer tek nam je četvrta godina vlasti, a onaj ko može nešto da zamjeri četvorogodišnjaku taj mrzi djecu i treba mu ih oduzeti!
Još nam ni mlečni zubići nisu ispali, a od nas se očekuje da sami piškimo, figurativno, a pisoar je, gospodo kritizeri, previsok i neprimjeren četvorogodišnjaku, a da i ne govorim o onim baricama oko njega, jer je opoziciji lakše da ono uradi po pločicama, znajući da sam smijenio ministra Gašića i da trenutno nemamo stručnijeg za keramičarske radove…
Ima li u Srbiji cenzure? Ima, priznajem zaprepašćen tim saznanjem, jer evo već ko zna koja “Slagalica” po redu prolazi bez rješenja asocijacija: “Alek mirotočivi”, odnosno, ona igra “Skočko”, bez dobitne kombinacije: “Alek, Alek, Babić, tref”, ali mi nije palo na pamet da zovem gospođu Milku Canić i intervenišem, Vulin je već na putu za studio gdje će u direktnom uključenju objelodaniti saznanja da lično Miroslav Mišković sastavlja pitanja, dok su takmičari ambasadori nekih zapadnih država kojima glasove pozajmljuju glumci propalih projekata Radoša Bajića, ali nikom ništa ne zamjeram, nisam takav, samo bilježim imena i šaljem im “pauka” tri puta dnevno i eventualno proglasim tehnološkim viškom bez prava na otpremninu.
Da li drhtim kao prut dok stojim pred vama i govorim sve ovo- da!
Zabrinut za Srbiju, a i stojim na Zoranu Babiću, meškolji se, nije išao u toalet 243 dana, ali efekat je isti- drhtim, ne krijem, jer najteže je biti prorok u svom selu i svetac za života, mada nikad nisam imao aspiracije da budem prorok, to su zlonamjerne glasine onog Žike koji je jednu od “Šarenica” snimao u mom selu u kojem sam nedavno položio temeljac za projekat “Seljak na vodi i navodnjavanju”, mada se ispostavilo da je seljaku ukradena lična karta dok je orao, i da je neko na njegovo ime i ime mog brata otvorio nekoliko firmi, što je ordinarna laž u šta sam vas uvjerio prošavši poligraf i prije nego što su ga uštekali u struju!
Ipak, Srbija je danas cjenjenija u svijetu nego što je ikad bila- gotovo da nema domaćinstva u Zapadnoj Evropi bez magneta “Serbia” na frižideru, koji su proizvedeni u kooperaciji sa “mercedesom” i kineskim partnerima iz Bloka 70!
Da završim, mada bi trebalo da nastavite da snimate kako ne znajući da me snimaju drhtim i bdim nad Srbijom- godina za nama pamtiće se po nevjerovatnim uspjesima: Novak Đoković dominirao je svijetom tenisa zahvaljujući tome što smo ministra Verbića ubacili među onu djecu što dodaju loptice; Kebin mali oženio je Severinu i polivao srpskim šampanjcem na srpskoj jahti; ministar Tasovac je polako počeo da govori; Rasim Ljajić je prešao osmi nivo igrice koju je započeo još prije tri mandata; standard građana je osjetno veći, u Bugarskoj, ali to je jedva trista kilometara od nas; Jelena Golubović je promijenila nekoliko rijalitija čime smo dokazali da za mlade ipak ima posla u Srbiji; a počeli su da se javljaju i pacijenti koji se djecom kunu da za hirurške intervencije nisu morali da daju mito veći od 500 eura, i to na šest rata, a kamenolomi su, bogami, premašili sva očekivanja u proizvodnji kamena temeljaca koje ćemo za koji mjesec početi i da izvozimo, uz uslov da ih naši stručnjaci polažu.
Ipak, ono što vam od srca želim u 2016. nisu trice tipa: zdravlje, prosperitet, ljubav, sloga… već- mene!
Čemu sve, ako nad Srbijom ne bdi neko ko sedam minuta spava, a resto vremena se trese i drhti k'o Selaković kad prstićem provjerava da li radi osigurač, pa…
Babiću, ajmo, iz kukova- kao Toma kad trese šljivu, il' govori na engleskom”…
dvaujedan.rs
Autor: Mihailo Medenica