- Autor: Milenko Vasović

Petorica seljaka iz okoline Bora ubijena su tokom demonstracija protiv zagađivača iz topionice bakra koja truje njihove njive, vodu i usjeve. Žandarmi su pucali „u meso” i skup je tako rasturen. Bilo je to daleke 1935. godine i po nekim istraživačima to je vjerovatno prva ekološka buna u Evropi.

Hoćemo li poslije sto godina gledati ponovo krvave prizore širom Srbije iz istog razloga? Daj bože da nećemo, valjda smo toliko razumni. Nevolja je jedino što razuma nema tamo gdje su profit i provizija. Sve liči da ćemo često viđati narod koji tijelima brani život i imanja od buldožera, bušilica, dinamita… od trovača i njihovih pomagača.

Od pohlepe, kako na „Ekološkom ustanku“ u Beogradu reče jedan od govornika. Pohlepa je ovladala praznim glavama, ona je jedini motiv onih koji hoće da nas „usreće“ rudnicima, da nas rasele i strpaju u rezervate kao nekada što je činjeno Indijancima. Sve će nas pretvoriti u „konje koji umiru“ i izvore koji su presahli.

Zato se ispred zagađene Skupštine i sjatilo onoliko svijeta, pametnog i zabrinutog, da spasi što se spasiti može. Da kažu vlastima prestanite da nas trujete kad ne možete da nas liječite. Da odbrane budućnost djece, da kažu kumovima – ne damo rijeke, da poruče jednom od najvećih trovača u istoriji ljudske vrste – „Marš sa Drine“.

Mogla su gospoda iz „Rio Tinta“ da vide koliko su u Srbiji nepoželjni, oni i njihovi „standardi“, njihove „moderne tehnologije“. Nama je svejedno da li će nas trovati na savremen način ili će to činiti onako kako su to uradili na Novoj Gvineji, gdje su ostavili pustoš i izazvali građanske sukobe.

Ako se otvori rudnik litijuma kraj Loznice, stručnjaci tvrde da će zagađenje zahvatiti desetine kilometara u prečniku. U rijeku Jadar dnevno će se slivati više od 10.000 kubika vode „obogaćene“ sa stotinu otrova, pa će tako Drinom i Savom stići sve do Dunava. O jalovini da i ne govorimo. Jadar, Loznica i čitava Rađevina su već u kandžama iz kojih će se teško izvući. Cer, Vranje i Valjevo su na nišanu, a ćerka firma „Rio Tinta“ dobila je pravo da istražuje nalazišta litijuma na još četiri lokacije: dvije kod Rekovca, zatim u Pranjanima, i Dobrinji kod Požege. Zbogom zapadna Srbijo, zbogom malinjaci i proplanci…

Srbiju pretvaraju u sprženu zemlju, pogledajte šta rade kineske kompanije, šta čini NIS po Vojvodini… a glasa niotkuda. Akademija nauka spava, Crkva gleda svoje nekretnine, Univerzitet je pod anestezijom (sem Šumarskog i Biološkog fakulteta), ljekari imaju svoju muku, profesionalni Srbi broje „izdajnike“ i „ratuju“… Nikome ne smeta što idemo u ambis.

Na „Ustanku“ čovjek iz Jadra pozvao je Vučića i gospođicu Brnabić da se presele, daće im plac baš tu uz budući rudnik, pa nek se usreće. Nek oni žive sa otrovima. Kad bi nekim čudom mogli sve da ih premjestimo u Loznicu: i one „žute“ što su doveli trovače i sadašnje satrape, kompletnu Vladu i njihove inspektore i televizije i sve koji navijaju za Rio Tinto. Sa porodicama. E to bi bilo pošteno. U jedno budite sigurni, vlast neće stati uz narod. Ona će biti na drugoj strani sa pendrecima i suzavcima, sa lažima i obmanama. Kao da ih mi ne plaćamo nego neko drugi. Pred nama su ili „litije“ protiv litijuma ili sprovodi i bježanija. U subotu je počelo.

nova.rs

---