-Piše: Momo Joksimović

Najveći kritičari nove vlasti postaše bivši ministri. Oni koji su bili i ostali privezak DPS-u i dio zlokobnog režima koji je zadužio i u crno zavio građane Crne Gore. Srećom, dođe onaj pretposlednji avgustovski dan prošle godine te nas spasi i izliječi. Donese nam slobodu o kojoj smo kao sužnji sanjali. Mislili smo umrijećemo a nećemo dočekati taj dan. Dođoše vedrije zore, ptice i zrikavci udariše talambas i pjesmu bez nota, i oni se raduju. Odjednom se razvedri iznad Gore Crne. Samo, nešto se sporo do zla boga transformišemo, a oni to koriste. Kako se brane, kao da su nam bogatstvo ostavili, a ne sve pokrali. Još se ljute kad im to kažeš. Ko „je.e narod, narod je stoka“ reći će jednom prilikom jedan visoki zvaničnik iz tadašnje vlasti, idući iz skupštinske sale niz stepenice ka bifeu. Neću mu ime reći kad bi mi jezik iščupali. Samo ću ga zamoliti da previše ne zveči, jer mogu „lanuti”. Nije lako reći narodu da je stoka. No, možda i jeste kad je takve držao 30 ljeta.

Postoji jedna narodna mudrost: daj čovjeku vlast pa ćeš vidjeti kakav je. Tako i jeste. Ministar prosvjete Damir Šehović dvadeset godina revnosno bio u vlasti i obavljao poslaničku funkciju i na tim poslovima se veoma uspješno snalazio, pa i simpatije zavrijedio kod građana. Što jest-jest. Borio se i za suverenu Crnu Goru, mada je Crna Gora bila oduvijek suverena i samo svoja, no borio se on ponajviše za sebe. Jeste da su nam komšije mnogo valjale, davale, pomagale, hranile, deset godina obnavljale od zemljotresa porušenu nam zemlju, Fond PIO pun love do guše, no to se brzo zaboravi. Zaboravi i dijete koje si rodio kao da mu nikad ništa nijesi učinio, kao da ga ni rodio nijesi kad se naljuti. Jeste da smo naučili da nam se daje pa je navika jedna muka, a odvika stotinu muka. Vlado, udari glavom o zid, otrijezni se, dolazi i sledeća godina, treba piti i jesti. Na vaše i naše oči gubitaši po firmama i bankama imaju plate po 3.200, pa i po 5.200 eura, čak i više službenih auta – 4.753 na svega 625.000 stanovnika. Šta ti je Njemačka sa 80 miliona i manje od 1.000 službenih kola ili Švedska sa 9 miliona i desetak službenih auta? Ne mogu oni kao mi! Nijesmo stvorili nijedno novo radno mjesto, niti novu vrijednost. Vlada treba da zabrani uvoz svih artikala koje mi proizvodimo. Šta čekaju? Zaštitimo domaće proizvođače. Na koga se oslanjaju?

Ministar prosvjete Šehović, primjera radi, ostaće upamćen po tome što je za vrijeme manistrovanja izbacio iz školskih programa naše književne gromade koje pripadaju samom vrhu naše i svjetske književnosti i pjesništva kao što su: Desanka Maksimović, Meša Selimović, Aleksa Šantić, Petar II Petrović Njegoš. Očekujemo da će ih nova ministarka Bratić, elokventna, visprena i mudra, vratiti tamo gdje treba da budu, gdje im je i mjesto.

Šehović će biti upamćen i kao ministar koji je za svog mandata zaposlio impozantan broj radnika, pedagoga, pa i onih sa najnižim stepenom obrazovanja. Od milošte ga zovu „mister škole sa dva domara“. Jeste za Riplija, a Šehović je zaposlio ni manje ni više nego 2.702 radnika?! U OŠ „Savo Pejanović“ u Podgorici zaposlio je preko desetak radnika, što pedagoga, što higijeničara kako se moderno zovu. Zaposlio je još jednog domara po svojoj procjeni. Kad je ta škola imala 2.000 đaka, imala je jednog domara (zvani Milisav). Kad je imala 600 đaka, takođe je imala samo jednog domara. Kad je došla na 540 đaka, ministar Šehović zapošljava još jednog domara. Zapalo ministra pa zašto da ne učini. Pokazao je na djelu svoj patriotizam, tako se voli Crna Gora. Tako se arči novac poreskih obveznika. Tako se urniše budžet. Važno je da ministar obezbijedi glasove za još jedan mandat, a ko će i kako obezbjeđivati plate za zaposlene, to nije važno. Tako se voli Crna Gora. Samo tako, dragi građani i patriote, ne drugačije.

---