-Piše: Dragan Mraović

Guru Foruma u Davosu Klaus Švab kaže da se mnogi pitaju kada ćemo se vratiti na normalnost? Odgovor je – kaže opet on – nikada! To je zato što smo u stvari već ušli u novu normalnost. Neočekivani događaj je postao hroničan, pošto se ne može više govoriti o neočekivanosti, jer se sada, poslije cijele jedne godine, ne može više govoriti o vanrednoj opasnosti. Neko stanje se može legitimno nazivati neočekivanim i vanrednim mjesec dana, možda dva, ali cijela jedna godina trajanja te opasnosti znači da je to nova normalnost.

„Teško da ćemo se ikada vratiti na neku normalnost, jer ušli smo u eru pandemija, a nove još smrtonosnije dolaze. Naravno, najviše su pogođeni oni sektori koji rade u direktnom kontaktu sa ljudima, mislim, recimo, na pozorišta, na prodavnice. Mi se nikada više nećemo vratiti na staro – kaže italijanski filozof Dijego Fuzaro – jer su se u nas već usadile nove navike. Recimo, kupovina preko interneta na komercijalnim platformama. To je mnogima bilo nepoznato ranije, a sada je to postalo nova normalnost. Ili bioskop. Mnogo onoga što je bilo bioskop sada postaje internet bioskop. Ko će danas ići u bioskop, ako može to da gleda na Jutubu? Mnogo rada u firmama se pretvara u rad od kuće. Dakle, riječ je o kompleksnoj reorganizaciji. Mnoge kompanije se već prinudno prestrojavaju u tom smjeru prilagođavajući se ovoj situaciji koja traje već jednu godinu i koja je mutirala u novu stvarnost, pa proizvodi adaptibilnost na nju čime se metabolizuje stanje rezidenta, odnosno ponašanje nekoga ko trpi i ide dalje kao da se ništa ne dešava”.

Ali vratimo se na Klausa Martina Švaba osnivača i izvršnog predsjednika Svjetskog ekonomskog foruma. U svom djelu „Veliko resetovanje” (2019), on ističe da se u svijetu u post-kovid eri moraju iznova procijeniti vrijednosti neoliberalne ekonomije, koje su prije pandemije smatrane svetinjama. Pandemija je pokrenula krizu u javnom zdravstvu i ekonomiji, u razmjerama koje nisu viđene generacijama i pogoršala je sistemske probleme, poput nejednakosti i pozicioniranja velikih sila. Tim sudom on postaje antiglobalista i zaboravlja da je baš on jedan od tvoraca globalizma. Sada se zalaže za ciljeve antiglobalista, pa piše, pored ostalog: „Fundamentalizam slobodnog tržišta nagrizao je prava radnika (sic!) i ekonomsku sigurnost, pokrenuo trku u deregulaciji do krajnjih granica, urušio poresku politiku i stvorio globalne monopole” (više puta sic!). Klaus Švab upozorava na opasnost od neoliberalnog kapitalizma iako je baš on osnovao Svjetski ekonomski forum u Davosu, kao podršku takvom modelu društva, što mu je svojevremeno donijelo slavu i novac? To je cinično i nepošteno sa njegove strane. Ali je i profitabilno za sve pokvarenjake, jer bi sada mogao na kontratezama, boreći se protiv onoga što je on stvorio, da opet uzima novac od lakovjernih. U tom „velikom resetovanju” krije se podvala prema kojoj sada isti oni koji su nametali „slobodno tržište” i neoliberalizam, u stvari spasavaju sebe same od svoje propale imperijalne ideje, ali i dalje bi da upravljaju svijetom. Zato Švab kaže: „Ali standardi našeg globalnog ekonomskog sistema moraće da pretrpe izmjene, ako se prethodno izvrši inspekcija otvorenog uma. Prvenstveno neoliberalna ideologija”. Istina je da jedina izmjena koja pomaže svijetu jeste da sa scene odu takvi kao Švab, jer Forum služi za uzdizanje na pijedestal „jedine demokratije” na svijetu. A to je imperijalna, ratoborna i pljačkaška neoliberalna podvala iz koje se izrodio novi soj – evroatlantisti!

(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)

---