- Autor: Ljubodrag Stojadinović

Vlada već postoji, možda je i počela da radi. Dobili smo je u vremenima nadolazeće katastrofe, njen tvorac je sastavljao sudnjim mukama. Ministri sa portfeljima a i bez njih polagali su zakletvu i položili. Premijerka je podnijela ekspoze, a podnijeli su ga i narodni poslanici vladajuće sekte. Pred vladom su teški zadaci i veliki izazovi, rekla je. Prvo moramo da pobijedimo koronu, teško je ali uvijek smo pobjeđivali, ovo je zemlja zdravlja, razvoja i ponosa. Zatim dalji rast, sve što raste htjelo bi da raste, otprilike tako, i konačno pomoć predsjedniku u borbi protiv lopova i domaćih izdajnika, i sprečavanje monstruoznih napada na njega.

Čekaju nas krv, znoj i suze, potreban nam je Čerčil a dobili smo Anu koju smo već imali. Škola mišljenja koja slabo cijeni ovu vladu ne bi trebalo da postoji. Ono jest, Đuka se izlanuo da nije neki domet postati ministar, to je slučajnost i moglo bi svakome da se omakne, i ovako su ovi sabrani s koca i konopca, Frankenštajn vlada čiji je život oročen vrhovnom voljom.

Ali, ipak… Premijerka više nije onako smlaćena službenica koja se snebiva od sebe same, naučila je da bude energična i krajnje domaćinski troši svojih stotinak riječi kojima štedljivo raspolaže. Umije da podvikne, konačno razumije kako da razumije, naučila je šta je ljubav u politici a šta mržnja u odbrani ljubavi. Bez vlade smo živjeli isto tako loše kao sa njom, ali bar je premijerki bolje. Na svima koji vladaju vide se tragovi kastinskih razlika, izgledaju nekako otmenije, klasa za sebe dok ne otvore pogana usta. Ne mislim, naravno, da vlast po načinu života treba da bude ravna pučanstvu, niti da premijerka, recimo, na posao odlazi biciklom, kao u Norveškoj. Ne vjerujem da Ana zna da tjera to čudo od prevoza na nožni pogon, nigdje ispred vladajuće zgrade ne vidjeh one kuke za kačenje bicikla. Protivnik sam egalitarizma i teorije jednakih stomaka. Njihov predsjednik bješe za „Politiku” sastavio pismeno pod naslovom „Elita i plebs”, gdje je iznio svoje viđenje odnosa srpskih patricija i plebejaca. Nismo svi isti, po najboljima se vidi šta je život, ako se ovako nastavi, za koju godinu svi će imati vile na Dedinju i živjeće u komšiluku sa Tomom i Anom. Za predsjednika se ne zna gdje živi, karavan sa pratnjom dovodi ga na posao odasvud. U onu vilu, gdje je nekada živjela i umrla Jovanka Broz useliće se Ana. Neka joj je sa srećom, ionako se godinama potucala u neuslovnom smještaju.

Za gletovanje, molerisanje, krečenje, unutrašnju dekoraciju, valjda tu ide i namještaj, pločice za kupatila, vlada je utrošila 2,5 miliona eura.

To je lijepa zgrada, rekla je Ana, jedna od najljepših u Beogradu. I treba da se uredi. Hoću li ja u njoj živjeti, rekla je Ana, odlučiće vlada. Useljenje u novi dom je srećan događaj.

Sabere se familija, dođu komšije i prijatelji. Aj‚ nek je sa srećom, da uživate ovdje i množite se, svaka čast, kakva kuća. Muzika, trube za takvu palatu, Ana da povede oro u velikom dvorištu, hor staraca iz PUPS-a pjeva „Mnogaja ljeta”. Vatromet u izvođenju dvojice ministara sile. Ministarka kulture Maja uzdiže stvar na odgovarajući nivo, kakav folk, sve ima da bude aristokratski, glavni gost drži skromnu zdravicu. Napredujemo, evo vidite, ovo nigdje u Evropi i svijetu nema, mogu samo da nam zavide, ovdje je za Anu iskopana najmodernija septička jama u Evropi a možda i u svijetu, jel tako Ana, iskorijenićemo bolest, gdje si, Konu, ajde kaži nešto, imamo 1.500 novooboljelih, ali to je daleko manje nego u Španiji, o regionu da ne govorimo… Pa sad neka nešto kažu Đilas, Šolak i Kosmajac…

Kosmajac je umro, predsjedniče… A dobro, nisam znao… Ali Ana nema ni djelić onoga što oni imaju, ona će to da vrati kad joj se završi mandat, kao što je Toma pošteno vratio, eno još pregovaram sa Dragicom, a nabavio sam i nove respiratore, mada ovi koji nas ne vole tvrde da vakcine ne valjaju, neka probaju pa nek vide. Odoh ja, stigao Lazanski, donio mi balalajku od Putina…

Peščanik.net

---