-Piše: Dragan Mraović

I reče sin Gospodnji Isus Hrist: „Ne dajte svetinje psima; niti mećite bisera svoga pred svinje da ga ne pogaze nogama svojim i vas ne rastrgnu“ (Jevanđelje po Mateju, 7.6). Zato su potrebne litije da vjerujuće ljude ne rastrgnu oni koji ne vjeruju u druge, u Boga, u moral, oni koji ne poštuju nikoga, oni kojima je Narcis u duši, a takvi bi da silom čuvaju svoj strah i svoju nesigurnost u sebe. Uprkos „novom carevom odijelu“ i „praporcima“, to su slabići i kukavice, plodno tlo za izdaju, prevaru, nemoral, bezbožništvo i lopovluk. Slijepa poslušnost, naročito tuđinu, uvijek je izraz straha i suženih vidika. U toj poslušnosti, naročito ako je ona jedina garancija da se ne ode na robiju zbog kriminalnog mafijaškog djelovanja, zbog stvaranja ambijenta u kome su ubijeni Duško Jovanović i Slavoljub Šćekić, a koji su bili na tragu pravim lopovima i ubicama u „milogori”, strah dobija neslućene razmjere kod onih koji su tvorci takvog stanja. U panici su spremni na sve. I da ubiju!

Izdaja Kosmetskog zavjeta, izdaja svojih predaka i svoje istorije, svoje vjere, svoje zemlje i svog naroda su nešto što je sasvim lako za onoga koji bi da baci svetinje pod noge svinjama. Razvrat i blud, Sodoma i Gomora su njima normalni. Naročito ako su obasuti Judinim talirima. Ali, u hrišćanskoj i islamskoj tradiciji, Sodoma i Gomora su sinonim za okoreli grijeh, metafora za poroke i blud, zbog kojih su kažnjeni njihovi stanovnici, sinonim za „zločin protiv prirode“. To je bila posledica bezbožnosti njihovih stanovnika. Zato: „Tada pusti Gospod, na Sodom i Gomor, od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja“. (Prva knjiga Mojsijeva, 19). Zato Lut, sin Harana, kaže narodu svom: „Zašto vi, mimo sav svijet, sa muškarcima opštite, a žene svoje, koje je za vas Gospodar stvorio, ostavljate? Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite“ (Kuran, Eš Šuara, 160–168).

Poštujući prirodne zakone i Hristove riječi, poštujući islamskog Luta, Rusija je u novi Ustav unijela da je brak definisan samo kao savez muškarca i žene, a uzdigla je ustavno djecu i brigu o djeci i porodici u vrhunski prioritet državne politike, jer bi sve drugačije bilo protiv prirode, pošto je istopolni brak neprijatelj rađanja djece.

Milogora se već kvalifikovala za Božiju kaznu nasilnim nametanjem volje manjine ogromnoj demokratskoj, moralnoj i religioznoj većini hrišćana i muslimana, dok se Beograd sprema da je slijedi. Štaviše, već je premijer Srbije Ana Brnabić išla u Veliko Gradište da bira najbolju lokaciju na Srebrnom jezeru za njemačke investitore koji bi tu sagradili hotel isključivo za muželožnike iz cijelog svijeta. Srbija ne može biti isključivo sa Srbima – i ne treba, osim da se ustavno utvrdi da su Srbi državotvorni narod u njoj – ali može u njoj hotel isključivo za „ljude koji svaku granicu zla prelaze“. Aninih hiljadu „turista“ otjeraće više od sto hiljada prirodno orijentisanih turista godišnje. To li je podrška rađanju djece koju daju milogorska i srpska vlast!?

Zato bi trebalo da zajedno hode dva Avramova sina, Ismail i Isak, protiv nečastivog milogorskog režima koji cijepa Kuran i Bibliju. Inače, to neoliberalno zlo će uništiti i jedne i druge, jer mu jednako smetaju temeljne vrijednosti te dvije vjere u Boga jedinoga. Jer, korona će proći, ali će zlo u milogorcima i neoliberalnim Srbima preživjeti. Jedini lijek da se to zlo odagna jesu zajedničke povorke muslimana i hrišćana, jer su oni, bez obzira na ovozemne razlike, braća u Bogu, u Alahu, u Muhamedu i Hristu.

(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)

---