-Piše: M. Sc. E.E Dragan Perišić

Prisjetih se jedne (ne)zgode od prije nekoliko godina. Naime, krenem pješke uzanom jednosmjernom ulicom između zgrade CB-a i EPCG-a kako je jedino bilo moguće prema ZOBS-u CG. Mislim se: leđa mi čuva zakon u vidu saobraćajnog znaka- zabranjen prolaz motornim vozilima, kad iza mene poče da trubi jedno privatno auto. Okrenem se i vozaču ljubazno kažem da je ušao u kontra smjer jednosmjerne ulice.

On mi odbrusi: „Ma, ko si ti da mi pokazuješ na znak! Idi travnjakom!”

-Ali, to je zelena površina, neću da kršim propis - odgovorim.

On kao oparen iskoči iz auta, zgrabi me pod ruku (a mogao bih mu i otac biti), i odgura preko ulice uz komentar: „Ti si lud”!

Kako je to bilo neposredno ispred CB-a - nadam se da su kamere snimale - vratim se na isto mjesto i pozovem telefonom načelnika za javni red i mir i načelnika saobraćajne policije. Ubrzo stigne saobraćajac na motoru, legitimiše vozača, uputi ga da se vrati unazad, a mene posavjetuje da podnesem prijavu odmah tu u CB.

Podnesem prijavu, dođe do suda: ispostavi se da je vozač upravo policijski inspektor (u civilu) i CB optuži njega i mene (?!) zbog prijave. U dva odvojena predmeta ja sam izjavio otprilike: „Možda sam lud što poštujem zakone svoje zemlje, a on je vozio zabranjenim smjerom jednosmjerne ulice. Biti lud, koliko poznajem pravo, nije kažnjivo samo po sebi, ali voziti u kontra smjeru ulice i gurati pješaka bez razloga jeste”.

On je pravosnažno osuđen, a ja pravosnažno oslobođen krivice. Obje sudije su bile u poodmaklim godinama, pa sam zaključio da su časno i profesionalno obavile svoj zadatak.

Sad tek vidim da sam grdno pogriješio u procjeni sudija. Jer, ja kao lud, pripadam ludačkom pokretu. Meni je trebalo ludačka košulja i strpati me u Dobrotu.

No, nisam bitan ja. Bitno je kako nabaviti preko sto hiljada ludačkih košulja, a neko reče i dvije trećine Crne Gore, i gdje smjestiti sav taj ludački pokret. Jer, tako reče naš Gospodar! A, kad on kaže, njegova se ne preporiječe.

-Manipulacija je da želimo to da otmemo od Srpske pravoslavne crkve pa da damo ovoj pravoslavnoj crkvi, Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi koja je registrovana 1993. godine u Crnoj Gori... Mi želimo da obnovimo pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori. Na djelu je posrbljavanje Crne Gore... to neće proći i neće biti Velike Srbije...

Previše sam glup da bih shvatio kako da obnove Crkvu koja je već obnovljena 1993. godne. A ta obnovljena CPC, koju će on opet da obnovi (nije bitno što je ateista) ima silne pristalice u CG. Kad se plivalo za bogojavljenski Časni krst u organizaciji Mitropolije crnogorsko – primorske bilo je po nekoliko hiljada posmatrača i stotine plivača širom Crne Gore. A i CPC je organizovala plivanje sa neviđeno mnogo pristalica (niko ih nije vidio) na Slanom jezeru i s jednim plivačem. I plivač je, kažu, odustao, jer nezgodno mu bilo da se takmiči sa samim sobom. (Šteta! Pretpostavljam da bi pobijedio. Ma, skoro sam siguran da bi bio prvi.)

Gospodar spočetka obeća da će od Vaseljenske partijaršije dobiti autokefaliju, pa dobi šut kartu -(vaseljenski patrijarh Vartolomej: „Jedina kanonska crkva u Crnoj Gori je Mitropolija crnogorsko - primorska Srpske pravoslavne crkve, a jedini kanonski arhiepiskop je mitropolit Amfilohije“. A o tadašnjem predlogu zakona reče da nije pravedan „...koji predviđa podržavljenje svih pravoslavnih crkava izgrađenih prije 1918. godine, kao i druge crkvene imovine... oduzima pravo svojine nad crkvama i imovinom sveštenoj mitropoliji crnogorskoj, kao i ostalima trima eparhijama pravoslavne crkve srpske... Gospodin Dedeić nije episkop pravoslavne crkve, nego osoba raščinjena od Vaseljenske patrijaršije.“

A vožd nedjelju dana nikako da se pribere. Te nije dobio nikakvo pismo, te tim manipuliše Mitropolija crnogorsko-primorska i, na kraju, ne razumije vaseljenski patrijarh istorijske prilike.

Ranije su mu podanici klicali: „Milo, lopove”, a on traje već trideset godina. Sada se okružio pretorijanskom gardom i specijalcima i krenuo da krpi podršku. Nekad mu je šah omrznuo zbog šahovnice, a sad šahovnica omilila srcu njegovom, sudeći po kravati koju je nosio kad je primio akreditive ambasadora Srbije. Preko šahovnice do Vatikana, sve mi se čini da tvrdi posao kod pape. Hajde, da pounijatim Crnu Goru, papa će biti, naravno, saglasan – kako i ne bi kad širi svoju pastvu, a ja neću biti prvi koji je to učinio. Moguće da ću samo biti prvi bezbožnik koji to radi. A, narod – pučina je stoka jedna grdna - kad se i o čemu još pitao! Slijedio je samo svog pastira, hoću reći – slijediće mene.

---