- Piše: Milutin Mićović

Kad nijesam znao kako da govorim o ljudskim stvarima, priticale su mi u pomoć životinje. One su mi nudile svoju jedinstvenost i autentični način ponašanja, u kojem sam prepoznavao i korijen nešto složenijeg ljudskog ponašanja, koji se nekad naziva - pasjaluci. Neko bi rekao da je ponašanje životinja prosto i nezanimljivo. Ali nije tako. Ako pas, zavisno od situacije i konkretnog motiva lajanja, može da laje na trideset načina, onda je to delikatna psihozoološka situacija. Dok čovjek ne bude primoran nečim da oslušne kako laje pas, neće o tom ni da pomisli. Pas kao pas, neko će reći, ili kučka k'o kučka. Čovjek to ne primjećuje, dok ga ljudi nečim ne podsjete na pse.

Razlikuje se lajanje kerova i kučaka bez obzira na jednu rodnu osnovu. Muški i ženski princip i kod psećeg roda dopunjavaju se, recimo, kao epska i lirska pjesma, ili kao muško i žensko udvaranje, ili još više- dodvaranje. Pseći rod je prvak meći svim životinjskim vrstama, osim ljudske- u dodvaranju! Recimo, kad vam se mladi ker ili kučka, sa osmijehom do ušiju, smota oko nogu, to uradi tako vješto, kao da nema nijedne kosti u tijelu. Kao da je njegova lubina napunjena maslinovim uljem.

U osnovi psećeg laveža je odbrana korita, a tako brani i svog gazdu koji mu obilno nasipa korito. To je nešto kao aksiom, ali se na njega oslanja mnogo varijanti. Recimo (kad je riječ o kučkama) - da li je kučka mlađa ili starija, da li je ljepša ili ružnija, da li je privlačna, ili je izgubila tu privlačnost, da li je pametnija ili gluplja, itd, itd...

Recimo, kučka koja je dovoljno inteligentna i još ima erotsku privlačnost, ona, kad brani svog gazdu, i još ako to radi u prisustvu radoznalih gledalaca (potencijalnih udvarača), ne propušta da to radi s pojačanom dozom erotizma, što joj omogućava fizička privlačnost, elegantan kostim, i naravno raskošne glasovne mogućnosti. Ona upravo dobija šansu da izlaje odanost gazdi s unutrašnjom vatrom i nadahnućem, da se u tom teatralnom nastupu čak dopadne i onima, koji ne podnose ni njenog gazdu, ni motive njenog lajanja. Njoj je važno da je dobila veliku šansu da raskošno raspe svoju pseću odasnost i podasnost nezajažljivom gazdi, šefu psećeg poroda, znajući da njena lajavost, elegancija i efikasnost, djeluju uzbuđujuće i na one koji bi kao, žestoka opozicija, pojeli tog psećeg diktatora. Kučka ne bi bila uspješna kučka, ako stilom i pritajenom semantikom svog efektnog izražavanja, ne bi davala neku šansu i onima na koje sad laje, da sami pomisle - ova zapaljena kučka, mogla bi nekada i nama ovako poslužiti!

S druge strane kučka (ili isprebijana biza), koja nema ljepote i mladosti, kad laje, ona prvo laje da izlaje svoj otrov koji nosi u duši, izražavajući tom ekstremnom agresijom mraka i bezumlja, vjernost gazdi koji je isto tako napunjen mrakom, ali kao car svog roda, mnogo moćnijim. Više je vjerovati ovakvim kučkama, kaže mi moj kazivač, nego onim, čiji su motivi lajanja složeniji i sofisticiraniji. Ako ćete tačno da znate šta misli gazda koji drži tolike kučke i kerove na svom državnom koritu, savjetujem da oslušnete ove kučke, čiji su se motivi lajanja sveli na jednoznačno izlajavanje svog mraka i otrova, znajući da isti takav stanuje u duši njenog, katastrofom nadahnutog gazde.

Neko kaže da bi se mi ovdje u Crnoj Gori, zbog velikog mraka koji se nataložio u nama, mogli isklati kao paščad, u šta ja ne vjerujem. Ipak smo ljudi, pa i kad smo psi, kaže mi moj kazivač.

(Autor je književnik)